Nakon dvije godine priprema i godina maštanja Luka Šulić izdao je svoj prvi solo album. Bio je to velik iskorak za Šulića jer odvojio se od dueta “2Cellos” koji mu je donio planetarnu popularnost, vratio klasici te postao prvi glazbenik koji je odsvirao i snimio Vivaldijeva “Četiri godišnja doba” aranžirana u cijelosti za violončelo i orkestar.
Na Billboard listi
Na uspjeh nije trebalo dugo čekati - album “Vivaldi: The Four Seasons”, koji je službeno stigao na tržište 25. listopada, u vrlo kratkom roku zauzeo je prvo mjesto na listama najprodavanijih albuma klasične glazbe u svijetu.
- Istina, album mi je na prvome mjestu Billboard Charta, što me iznimno raduje. Jako je to dobar početak i vrlo sam uzbuđen i ponosan, posebno jer je to projekt koji sam jako dugo želio realizirati. To je moj povratak korijenima, a ujedno korak naprijed u popularizaciji klasične glazbe što je jedna od mojih životnih misija - kaže Šulić kojemu se na snimanju albuma pridružio prestižni orkestar iz Rima Archi dell’ Accademia di Santa Cecilia pod dirigentskom palicom maestra Luigija Piovana.
Svoj iskorak u solo vode, a uskoro i Hauserov (njegov album se očekuje iduće godine), Šulić vrlo slikovito objašnjava.
O violončelu
- I Stjepan Hauser i ja osjetili smo kako je vrijeme da ostvarimo neke svoje solo zamisli, što je normalno nakon osam zajedničkih i vrlo intenzivnih godina. Ipak smo potekli iz klasične glazbe i imamo tu individualnu kvalitetu i osobnost kao klasičari, bilo bi šteta to zanemariti i ne njegovati s vremena na vrijeme. Uostalom, vjerujem da je upravo ta jaka individualna crta koju obojica imamo pridonijela da '2Cellos' postane glazbeni fenomen. Naravno, '2Cellos' je još uvijek tu. Ja na njega gledam kao na jedan kamion koji vuče sve to, gura nas sve naprijed, a na naše solo projekte kao sportske automobile koje provozate tu i tamo za svoj gušt - dodaje Šulić.
Kako je dvojac pod ekskluzivnim ugovorom sa Sonyjem, tako je svoj debi album snimio za Sony Classical, koji su se dodatno potrudili te provjerili sve dostupne kataloge i ustvrdili kako će to uistinu biti prva snimka u povijesti glazbe cjelovitih “Četiri godišnja doba” koju se netko usudio odsvirati i snimiti na violončelu. Doživljava li taj svoj prvijenac kao svoje treće dijete?
- Kada to spominjete, tijekom snimanja rodila mi se kći i taj sam album posvetio svojoj maloj Hani. Naivno sam mislio da ću otići u Rim snimiti album, vratiti se i biti prisutan uz suprugu Tamaru na porodu, ali Hana nas je iznenadila 13 dana prije predviđenog termina. Eto, neke stvari ne možeš planirati, no najvažnije je da je sve prošlo u najboljem redu. I upravo zato je samo snimanje dobilo još neku dodatnu dimenziju, još više emocija, neku svemirsku energiju, sudbinski pečat. Mislim da će ljudi to osjetiti kada budu slušali album - objašnjava Šulić koji je u to Vivaldijevo djelo zaljubljen još od djetinjstva. Bila je to jedna, kaže, od prvih kazeta koje je slušao u autu.
Šulićeva supruga Tamara sa kćeri
Odrastao je u glazbenoj obitelj - otac Božo je violončelist, majka Alja glazbena pedagoginja, najstariji brat Andrija je u elektronskoj glazbi, a njihova mlađa sestra Eva je violinistica koja je počela svirati kao trogodišnjakinja. Šulićevu starijem sinu Valu sada su dvije godine i ponosni tata tvrdi da je naslijedio odličan sluh.
Usporio ritam
- Već pjeva pjesmicu, čak je i tekst zapamtio, iako je tako mali, ne možemo vjerovati. Pokazuje zanimanje za violončelo, hoće i on malo gudalom povući po žicama i to me iznimno raduje. Sigurno je da ću jednoga dana djecu upisati u glazbenu školu jer mislim da je to super za razvoj osobnosti, a poslije će biti kako sami odaberu. Mogu ih podržavati, pružati svu podršku, ali na kraju će oni sami odlučiti što će raditi u životu jer ništa se ne može na silu - govori Šulić.
No, kao i svakom glazbeniku s malom djecom u kući, nije mu lako naći ni vremena, ni prostora za vježbu.
- Istina, treba dosta žongliranja, mali već ide u vrtić, a kći je mnogo mirnijeg karaktera od starijeg brata. Sviram joj, a ona izdrži čak sat vremena da ne zaplače, što je rijetkost. S tih svojih pet mjeseci ona stvarno sluša, pa onda malo zaplače, pa joj ja promijenim pozu u kojoj leži, a onda zaspe. Ma, pravi anđeo - kaže Šulić.
Val Šulić
Sada je njegovoj obitelji ipak lakše jer glazbenik ima puno manje koncerata. Održi ih dva, tri u nizu pa je dva tjedna doma, a onda ponovno na put. Usporedbe radi, s “2Cellos” je znao biti odsutan i po mjesec, dva u komadu.
Povratak 2021.
- Sada, u ovom trenutku, to ne bi bilo moguće zbog obitelji, djece, ali bez obzira na to, nije lako usklađivati karijeru i obiteljski život. Na sreću, imam punu Tamarinu podršku, kao i naših obitelji. Zato, kada sam kod kuće, nastojim biti što više od pomoći, nadoknaditi sve što sam propustio dok me nije bilo - ističe.
Među koncertima koji ga čekaju kao solista ističe onaj zagrebački 5. veljače, koji će održati u KD-u “Vatroslav Lisinski” (domaći teren je uvijek dodatna emocija) te bečki u Konzerthausu, kao i u Berlinskoj i Münchenskoj filharmoniji, vrhunskim dvoranama o kojima je sanjao kao klinac, a svoj solo projekt predstavit će i Japanu.
2Cellos
A što je s “2Cellos”?
- Plan nam je vratiti se 2021. godine, na našu desetu godišnjicu postojanja, sa šestim studijskim albumom i velikom svjetskom turnejom. Takav je plan, ali nemamo još fiksni datum.