U ponedjeljak, 31. srpnja, na Dubrovačkim ljetnim igrama održan je solistički recital violončelista Nicolasa Altstaedta. Nicolas Altstaedt glazbenik je širokog područja interesa. Osim što je izvođač on je i dirigent i umjetnički voditelj festivala, a kao solist na violončelu izvodi raznolik repertoar, pri čemu veliku pozornost pridaje izvođenju djela skladatelja 20. i 21. stoljeća. Ovo bogatstvo Altstaedtovih izvođačkih sklonosti odrazilo se i u programu njegova recitala u Dubrovniku.
Koncert je započeo skladbom „Trois strophes sur le nom de Sacher“ koju je skladatelj Henri Dutilleux napisao 1976. godine. Ova kratka skladba, koja traje nepunih devet minuta, sadrži mnogo zvukovno različitih glazbenih događaja (kao što su flažoleti i glisanda svirani sul ponticello, pizzicata lijevom rukom, brze i tihe pasaže koje zvuče poput zujanja…), ali i tišina, kao i jedan citat Béle Bartóka. Altstaedtova interpretacija bila je jasna, tečna i pregledna, s dosta energije, odlučnosti i sigurnosti, što je brojne rafinirane zvukovne detalje učinilo čujnima i opipljivima, a ovu eteričnu skladbu konkretnom i pristupačnijom za slušanje.
Sljedeća je na programu bila „Suita za violončelo br. 5 u c molu“ Johanna Sebastiana Bacha. Za potrebe izvođenja ovog djela Aldstaedt je odlučio koristiti barokno gudalo koje zbog svoje kratkoće, lakoće i zaobljenosti pruža jasniju artikulaciju te čišći i elegantniji zvuk. Unatoč tome, u nekim su stavcima brže pasaže i dijelovi u dubokom registru bili manje razgovijetni i utopljeni u masu zvuka. Iako bogata akustika Kneževa dvora često obogaćuje i oplemenjuje zvuk instrumenata, ovdje je ponekad imala suprotan učinak. Od šest stavaka ove Bachove suite u Altstaedtovoj izvedbi najbolje je zazvučala izdvojena melodijska linija osjećajne Sarabande.
Nakon Bachove suite, uslijedila je izvedba skladbe „Melodie“ Jörga Widmanna. Ova skladba napisana je 2019. godine kao uvod poznatoj „Sonati za violončelo solo, op. 8“ Zoltána Kodályja, koju je Aldstaedt također izveo na svom recitalu u Dubrovniku. Widmannova skladba koristi isti način ugodbe kao i Kodályjeva Sonata, a sastoji se od niza polaganih, ugođajem „zamišljenih“ melodija u različitim registrima violončela. Kodalyjeva sonata prožeta elementima tradicijske glazbe Mađarske, od recitativnih, lirskih i melodičnih do ritmičnih, rustikalnih i energičnih, bila je vrhunac i završetak ovoga koncerta.
Općenito govoreći, program koncerta bio je vrlo dobro osmišljen, donijevši dva velika djela iz repertoara za violončelo solo u kombinaciji s još dvije kraće i relativno novije skladbe. Osim raznolikosti samog repertoara, u fokusu večeri bila je i raznolikost zvukova violončela koja proizlazi iz građe samog instrumenta kao i iz velikog broja izvođačkih tehnika. Uz to, sve četiri skladbe na programu zahtijevale su drugačiji način ugađanja instrumenta od uobičajenoga, čime su zvukovne mogućnosti violončela bile dodatno obogaćene. Sam Altstaedt pokazao se kao siguran i ekspresivan glazbenik koji odlično vlada vrlo širokim repertoarom.
Nicloas Altstaedt ponovno će nastupiti u Kneževom dvoru već ove srijede, kada će uz Dubrovački simfonijski orkestar i dirigenta Pavla Zajceva izvoditi „Koncert za violočelo i orkestar u C duru“ Josepha Haydna.