Pred ljetnu stanku Hrvatski barokni ansambl oprostio se od svoje publike s programom "Instrumenti d'amore". Ljubav je dakle bila tema barokne glazbe kroz instrumente koji su ovu emociju emanirali u višestrukom dosegu, izvan njenih doslovnih pa i banalnih značajki. Bila je to ljubav kakvu su u svoje vrijeme mogla p(r)obuditi bojom i izražajnošću posebna gudačka i puhačka glazbala u apsolutnoj glazbi bez riječi, kao i onoj u kojoj se javlja vokal s ljubavnom tematikom. No, kako ljubav ima različita lica, tako je ovom zgodom ona iskazana i zgusnutom interakcijom između publike i umjetnika, međusobnim odnosom koji od koncerta stvara pravu ljubavnu čaroliju.
Zasluge u prvom redu idu umjetničkom voditelju ovog ljubavnog projekta, svestranom Stjepanu Nodilu koji je svirao obou d'amore i blok flautu okupivši još i prvorazredne kolege soliste, karizmatičnu gošću Ninu Pohn s violom d'amore, delikatnu Anu Benić Šalinović s flautom d' amore i odličnu sopranistica Anabelu Barić, dok je čembalist Pavao Mašić osim uvijek pouzdanog sudjelovanja u continuu (uz Doru Kuzmin Maković, Pavla Kladarina i Izidora Erazema Grafenauera) također solo muzicirao. Pridružio im se ansambl gudača, koji je očito uživao u divnoj glazbi prepunoj zvukovno iznenađujućih dinamičkih i ritamskih detalja u skladbama Attilija Ariostija, Georga Philippa Telemanna i Christopha Graupnera.
Zarazni entuzijazam, uz vještine sviranja koje su rezultat mukotrpnog istraživačkog rada razdoblja o kojem vjerojatno nikad nećemo sve znati, odlike su koje HRBA trajno njeguje, a bez kojih bi zagrebački život tzv. ozbiljne glazbe bio mnogo siromašniji. (Jagoda Martinčević)