Kada ih je u ponedjeljak ujutro dočekala vijest o smrti Davida Bowieja, Britanci se nisu usudili pokazati iznenađenjima. Unatoč tome što je 69-godišnji glazbeni genij prošli tjedan – na svoj rođendan - objavio novi album, te tome što je bio subjektom živahne rasprave u nedavno objavljenoj biografije njegove djevojke iz mladosti, kao i unatoč tome što nitko osim njegovih najbližih nije znao da se osamnaest mjeseci borio s opakom bolešću. David Bowie, naime, nikad nije postojao u skladu s očekivanim. Dolazio je i odlazio i ranije, nestajao i vraćao se s novim identitetom, iznenađenjima, čak i imenom. Na stotine tisuća poruka osvanulo je na društvenim mrežama pod zajedničkim nazivnikom - Britanci gubitkom Davida Bowieja osjećaju da su izgubili nekog svog.
Cameron i biskup
Britanski premijer David Cameron rekao je da je odrastao slušajući “pop genijalca” čiji odlazak smatra “golemim gubitkom”. Nadbiskup od Canterburyja Justin Welby, čelna osoba Anglikanske crkve, u jutarnjem radio programu BBC-ja rekao je: “Vrlo, vrlo sam tužan zbog njegove smrti. Sjećam se da sam u nedogled slušao njegove pjesme u sedamdesetima i uživao u njegovoj pojavi, u onome što je činio, u utjecaju koji je imao. Izvanredna osoba”. U svojoj poruci gradonačelnik Londona Boris Johnson podsjetio je da je iako u posljednjih gotovo pola stoljeća pripadao čitavom svijetu, dijeleći svoje vrijeme sa suprugom Iman između Londona i New Yorka, David Bowie prije svega je bio dečko iz Brixtona. Ispred njegove rodne kuće u tom predgrađu južnog Londona, gdje je rođen 1947., tijekom jučerašnjeg dana pristizali su obožavatelji ostavljajući poruke i cvijeće. David Bowie, koji je u 49 godina dugoj karijeri objavio 29 albuma, rođen je kao David Jones, iako će doživjeti brojne inkarnacije, između ostalog Ziggy Stardust i Aladdin Sane. Ranjena, sumorna atmosfera poslijeratnog Londona, osobito njegovog siromašnog juga mora da su imali velik utjecaj na nadarenog dječaka kojeg su već kao šestogodišnjaka u školi opisivali kao izvanredno nadarenog u glazbi, plesu i umjetnosti. Imao je samo dvanaest godina kada je počeo svirati saksofon, kao petnaestogodišnjak osnovao je svoj prvi glazbeni sastav The Konrads. Bio je grozan učenik koji je već sa šesnaest godina napustio školu, gramatika mu nikada nije bila jača strana, a prema vlastitom priznanju tijekom putovanja javnim prijevozom pravio se da čita knjige koje ne razumije, samo kako bi djelovao pametnije. Bio je zgodan, šarmantan dječak, koji je vrlo rano počeo privlačiti (i tražiti) pozornost djevojčica u školi. Upravo simpatije prema jednoj djevojčici stajale su ga udarca njenog dečka u oko – zbog te ozljede činilo se da su mu oči različitih boja. Pošto je krajem šezdesetih objavio svoj uglavnom nezapaženi prvi album, potom drugi – postavio se na vrh britanske glazbene scene odakle nije silazio punih pet desetljeća. Britansku scenu nepovratno je promijenio ne samo kao utemeljitelj takozvanog “glam rocka” već i seksualne dekadencije, otvoreno mijenjajući partnere, ne mareći mnogo radi li se o ženama ili muškarcima (ili pomalo oboje). Između ostalog, bio je u vezi s Tinom Turner, Susan Sarandon, Ninom Simone, više od dva desetljeća starijom udovicom Charlieja Chaplina Oona, transseksualnom Romy Haag i priča se, Mickom Jaggerom. Kako je sam rekao u jednom davnom intervjuu: “Upucavao sam se svima. Bio sam predivno neodgovoran i promiskuitetan”. Sve što je činio dovodilo je do nove mini revolucije na britanskoj sceni koju je obojao bojama koje joj do tada nisu bile poznate.
Prijatelj Iggy
Oni koji su ga poznavali opisuju ga kao briljantnog umjetnika i osobu izvanredne karizme. Njegov bliski prijatelj Iggy Pop poručio je: “Davidovo prijateljstvo bilo je svjetlost moga života. Nikad nisam upoznao tako briljantnu osobu. Bio je najbolji od svih”. Tony Parsons, nekoć glazbeni novinar, danas ugledni britanski pisac rekao je: “David Bowie bio je moj heroj kojeg sam najviše strahovao upoznati, zato što mi je toliko značio. David Bowie bio je najjednostavnija zvijezda koju sam intervjuirao, zato što je bio potpuno otvoren. David Bowie bio je najzanimljivija osoba s kojom sam ikad večerao, zato što je uvijek bilo novih noćnih klubova koje je želio posjetiti. David Bowie ispunjavao je moje misli i moje srce”. Bivši britanski premijer Tony Blair izrazio je tugu zbog Bowiejeve smrti, rekavši: “Bio sam golemi obožavatelj. Od vremena kada sam bio na njegovom Ziggy Stardust koncertu kao student, znao sam da je briljantan umjetnik i uzbudljivo i zanimljivo ljudsko biće”. Njegova bivša desna ruka Alastair Campbell prisjetio se, pak, dana kada je Tonyju Blairu predstavljen David Bowie. Iako je u to doba bio jedan od najutjecajnijih svjetskih lidera, Blair je ispred svog glazbenog heroja imao “nesvakidašnju tremu”.
Mjesto koje zauzima u kulturnom životu Ujedinjenog Kraljevstva najbolje opisuje izložba “David Bowie is...” (David Bowie je..., op.a.) koja se u proljeće 2013. održala u londonskom muzeju Victoria & Albert, a koja je do danas najbrže rasprodana izložba u 160 godina dugoj povijesti muzeja.
Producent Tony Visconti, koji je s njime radio na njegovom posljednjem studijskom albumu objavljenom prošli tjedan, rekao je: “On je uvijek radio što je želio i najbolje što može. Njegova smrt nije nimalo drugačija od njegovog života - umjetničko djelo”. U svom stilu Bowie od svijeta se oprostio glazbom, u spotu, prikovan za krevet i stihovima: “Pogledaj gore, na nebu sam...”