Glazbeni program ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara započeo je u četvrtak, 13. srpnja, koncertom pijanista Andrása Schiffa.
Program koncerta nije bio poznat unaprijed, već je sam Schiff na licu mjesta najavljivao svaku pojedinu skladbu. Ovakav tip programa bez najave, koji Schiff prakticira već neko vrijeme, nipošto nije podložan kapricu izvođača niti je zamišljen kao koncert iznenađenja. Schiff naime ima određenu zalihu skladbi koje ponavlja i kombinira od jednog do drugog nastupa, a cijeli koncept služi prije svega tomu da pažnja publike bude što više pripremljena i usredotočena na samu izvedbu. Najave djela nisu dubinske i analitičke i zapravo su nalik onima kakve bi inače pisale u programskoj knjižici. No slušanje najave mirnije je i prisutnije od brzog čitanja programske knjižice prije koncerta ili za vrijeme aplauza. A prednost ovakvog usmenog pristupa je i ta što je prije izvedbe moguće odsvirati glavne teme neke skladbe, čime se publika može direktno zainteresirati za nju i slušati spremnije i pažljivije.
Prvi dio Schiffova dubrovačkog koncerta bio je posvećen djelima Bacha ("Arija" iz "Goldberg varijacija", "Capriccio" BWV 992, "Ricercare a tre" iz "Muzičke Žrtve") i Mozarta ("Fantazija u c molu", "Sonata u B duru") te Haydna ("Sonata u Es duru"). Kao glavne karakteristike Schiffova sviranja ističu se mirnoća i umjerenost, prozračnost, čistoća i jasnoća zvuka, umjerenost u tempima te suzdržano korištenje pedala. Što se tiče pristupa cjelini djela, tijek svake skladbe odvijao se u jednome luku, bez narušavanja protočnosti isticanjem, naglašavanjem ili čak karikiranjem pojedinih detalja. U kontrapunktskim dijelovima dionice su izvedene vrlo jasno i uvijek ih je bilo moguće čuti pojedinačno, bez stapanja u masu zvuka.
U drugom dijelu koncerta Schiff je izveo dvije Beethovenove sonate (Sonatu u d molu, Olujnu i Sonatu u C duru, Waldstein). Najavljujući ova djela, istaknuo je i Beethovenovu buntovnu i revolucionarnu stranu, a tu je popularnu etiketu opravdao objašnjenjem da je riječ o revoluciji u smislu zvuka. U kratkom uvodu objasnio je Beethovenov odnos prema korištenju pedala ne samo za obogaćivanje zvuka, nego i za postizanje efekata, kao što je šum uslijed dugo zadržane pedale koji služi kao podloga za glavno melodijsko događanje.
Ovaj glazbenik inače je poznat po suzdržanosti i odmjerenosti svojih izvedbi, izbjegavanju snažnih kontrasta i odstupanju od krajnosti. Te karakteristike proizlaze iz staloženog i promišljenog pristupa djelu koje izvodi, pri čemu u obzir uzima vrijeme nastanka, tadašnje zvukovne ideale i zvukovne mogućnosti s obzirom na građu tadašnjih instrumenata. Schiffov repertoar fokusiran je na ono što bi se moglo označiti kao "srž" klasične glazbe, što odlično odgovara opisanom izvođačkom pristupu.
Iz perspektive slušatelja, prisutnost na njegovom koncertu ne pruža senzaciju, a iskustvo glazbe koje iz toga proizlazi nije preplavljujuće, prožimajuće i visceralno (kakav je možda zvukovni ideal suvremenog slušatelja glazbe, naviklog na zvučnike i masivnost zvuka), nego auralno i kontemplativno.
Iako je jedan od najpoznatijih i najvećih pijanista današnjice, András Schiff ne odaje dojam zvijezde niti virtuoza. No Schiff je bez sumnje opravdao status svjetski poznatog pijanista, a publika nakon koncerta nije skrivala oduševljenje te ga je ispratila dugotrajnim i glasnim pljeskom.