Dok javnost proteklih mjesec dana intrigiraju priče o pjevačicama istočnjačkih melosa koje pune najveću sportsku dvoranu u regiji, isti taj prostor je jučer rasprodala ikona čija se veličina i utjecaj u javnoj sferi često umanjuje. Provokativni tekstovi, teška životna priča, motivi kojih bi se zagovaratelji "kulture otkazivanja" i ostalih društvenih standarda u 2023. godini mnogi zgražali, osigurali su 50 Centu status megazvijezde i svojevrsnog simbola hip hop kulture. Posebice ranih i srednjih 2000.-ih, kada je uznemirio tadašnju pomalo ustajalu scenu albumom "Get Rich or Die Tryin‘". Smjena generacija u hip hopu je upravo tada bila u tijeku, a ovaj mu je album zagarantirao mjesto predvodnika (tada) nove škole.
Jučerašnjim je koncertom u krcatoj zagrebačkoj Areni obilježio 20 godina od izlaska tog modernog klasika, a popularni Fifty još uvijek djeluje kao figura koja je "veća od života" i u najmanju ruku hiperbola onoga što smo poznavali kao hip hop do njegovog probijanja pod svjetla reflektora, točnije, u "prime time" MTV-a.
Iako sam album pada u zamku brojnih klišeja, velikim je udjelom zaslužan (ili kriv?) za zvuk koji je komercijalniji hip hop preuzeo u narednih nekoliko godina nakon njegova izlaska. Dok su u hip hopu urbani narativ, neizostavnu mizoginiju i opaki imidž potpomognut rotirajućim felgama na autima i blještavim lančićima zamijenili neki drugi motivi, publika i dalje voli jednostavnost i sirovost 50 Centa.
Jeremih je čak dva sata prije početka Fiftyjevog nastupa ispred sebe imao punu zagrebačku Arenu, a svojim je r‘n‘b prizvukom i sporijim numerama novijeg zvuka dobro pripremio publiku za istinskog velikana, Bustu Rhymesa.
Uz MC-a Spliff Stara, Busta se pojavio na pozornici u kraljevskoj stolici, poput stripovskog lika kojeg okružuje neka mitska aura. Agresivni i vizualno atraktivni, uz pomoć ogromnih ekrana s obje strane pozornice, spomenuti su reperi otvorili nastup s pjesmom "Ante Up" i kroz idućih 45 minuta pretvorili punu Arenu Zagreb u veliki podij nekog kluba prije 15 do 20 godina. Zanimljivo je da ni jednu pjesmu nije Busta izveo u cjelosti, već je proletio kroz "Put Your Hands Where My Eyes Can See" i pomiješao isječke ostalih pjesama u kojima je pokazao da nije izgubio na virtuoznosti i karizmatičnosti. U nekoliko je navrata pohvalio žensku publiku i Hrvatice generalno te najavio 50 Centa poput najavljivača uoči boksačkih mečeva. Za kraj, Busta je izveo dio pjesme "Break Ya Neck" i poprskao publiku šampanjcem dok su nazdravljali.
Opremljen impresivnim vizualima i optičkim iluzijama, 50 Cent izlazi na pozornicu točno na vrijeme i za razliku od raspričanog Buste Rhymesa, Fifty s minimalno komunikacije podiže atmosferu u Areni. Glavom i bradom, prava atrakcija večeri je rasplesala Zagreb pjesmama "I‘m On Some Shit" i "What Up Gangsta", a uslijedila je i ulična himna “Hustler‘s Ambition”. Mijenjanjem odjeće prikladne pjesmama i erama karijere iz kojih one potječu, atraktivnim plesačicama i odličnim bendom iza sebe, Fifty je pretvorio dvoranu u najskuplju, najraskošniju i najveću putujuću kvartovsku zabavu. Odlična scenografija koja je mijenjala vizuale adekvatno s tematikom i ritmom pjesama također je uvelike doprinijela atmosferi tijekom koncerta, a apsolutni je vrhunac nastupa Fifty postigao slijedom pjesama "P.I.M.P.", "Candy Shop" i "Window Shopper" nekim od najvećih hitova svoje karijere.
Fiftyjev je mikrofon bio prigušen, a povremeno su ga instrumentalne dionice uvelike nadglašavale, no bilo bi smiješno takvo nešto zamjeriti atrakciji ovakvih razmjera. Osobno, nisam preveliki obožavatelj ovog perioda hip hopa, niti sam ikada "zagrizao" za Fiftijevu diskografiju, ali ova postaja na "The Final Lap" turneji ni u kojem pogledu nije bila duga, dosadna i nezanimljiva. Usprkos minimalnom komuniciranju s publikom, nosio je publiku na dlanu i konstantno ih uključivao u nastup kojeg je kraju priveo s megahitom "In Da Club" i "I‘ll Whip ya Head Boy", sa soundtracka filma "Get Rich or Die Tryin‘", koji nije doživio uspjeh kakvog i dvadeset godina kasnije uživa istoimeni album.
Nakon ovog koncerta, jasno je da je Fiftyjeva ostavština glazbenoj sceni velika, ali da isto tako nije ni zaboravljen, već još uvijek slovi kao jedan od najvećih showmena na svijetu kojem treba zapravo toliko malo da animira mase. Da, neki stihovi ostarjeli su loše, estetika je na trenutke upitna, a pojedine pjesme jeftinije od drugih, no izvedba je neupitno dobra, posebice kada vam u glas pomaže preko 10 tisuća ljudi u rasprodanoj zagrebačkoj Areni.