Dobar dio 80-ih, čija mitomanija mlađima opravdano ide na živce, proveo sam u već godinama zatvorenom Lapidariju koji je, uz također zatvoreni Kulušić i Jabuku koja slavi 45 godina postojanja, bio neka vrsta mog drugog doma. U Lapidarij se pohodilo slušati nove ploče kojih su se domogli tamo angažirani DJ-i, pogledati neki novi bend na YURM-u (nekoć najjači festival demo bendova Jugoslavije) ili tada već kultne sastave koji ipak nisu imali šanse okupiti brojniju publiku. Lap je bio omiljeno mjesto i za svirku bendova koji su mogli rasprodati i veće prostore, a išlo se “gore” i tek da bi se čovjek dobro zabavio, škicnuo nekog komada ili se zapio s frendovima. U 80-ima, zahvaljujući Lapu, ali i nekolicini tamošnjih kafića, zagrebački Gornji grad bio je relativno živahan dio Zagreba koji s...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....