Unatoč prohladnu vremenu zagrebački Tomislavac bio je za Dan državnosti ponovno velika glazbena pozornica. Uspješna formula koncerata na otvorenom po uzoru na Beč i Berlin postaje i naša tradicija, mamac za mnoge koji sjedeći na travnjaku zamotani u dekice, uz mnoštvo mladih, pa i najmlađih, i pokojeg muzikalnog psa, uživaju u glazbi s pogledom na Umjetnički paviljon.
Koncerti, a od ove godine i kazališne predstave, uglavnom su lakšeg, popularnijeg sadržaja pa je tako i nastup Zagrebačke filharmonije uz Dan državnosti obilježio niz poznatih skladbi, uz poneko dobrodošlo iznenađenje.
Kulturološki znak
Nakon uvodne glazbe iz 2. suite “Arležanka” G. Bizeta, bio je to uz obligatnog Zajčevog “Zrinskog” odličan odabir dirigenta Ive Lipanovića koji se odlučio za nekoliko hrvatskih koračnica u obradi pokojnog skladatelja i dirigenta Mire Belamarića, među kojima je “Kroatenmarsch” Roberta Schumanna pravi raritet.
Za “Jelačić marš” Johanna Straussa starijeg dugo se znalo, to više jer ga je otac bečke planetarno popularne dinastije skladao u isto vrijeme kad i Radetzkijevu koračnicu, a i politička povezanost Hrvatske s Austrijom u to je doba bila prikladan kontekst čak i glazbi. No kakve je veze veliki njemački romantičar Schumann imao s Hrvatskom nije poznato, tek Belamarić je u svojim istraživanjima naišao na taj nevelik glasovirski opus 85 br.5, prilagodio ga orkestru te zabilježio na malo poznatom CD izdanju još 1997.
U svakom slučaju, prigodni je svečarski koncert ovim odabirom dobio i mali kulturološki znak kojim je obogaćen program u kojem se uz Schumanna i Straussa st. našao još jedan komadić gotovo zaboravljene hrvatske glazbe, kuplet u obliku koračnice “Hrvati mi smo junaci” iz operete “Barun Trenk” Srećka Albinija. Nekad jedna od perjanica repertoara i Hrvatskog narodnog kazališta i Komedije, komična opereta o dogodovštinama marijaterezijanskog temperamentnog pandura praizvedena 1908. u Leipzigu, nestala je nepravedno sa zagrebačke scene iako je svojedobno i te kako punila blagajne. I ova je koračnica izvedena u prilagodbi M. Belamarića, a Zagrebački filharmoničari i maestro Lipanović prigrlili su je s očitim zadovoljstvom kao što je i publika očekivano grijala dlanove prateći pljeskom finale “Nikole Šubića Zrinskog”.
Paganini
U hrvatskom dijelu programa našla se i arija naslovnoga junaka iz Zajčeve opere u plemenitoj interpretaciji baritona Ljubomira Puškarića, predigra glazbenom igrokazu “Đerdan” Jakova Gotovca i Romantične varijacije na Krežminu temu Pavla Dešpalja, dirljiv hommage našem prvom glazbeniku svjetskoga glasa, osječkom guslaču Franji Krežmi kojeg su suvremenici diljem Europe zvali mladim Paganinijem, što je na žalost i ostao preminuvši u 19. godini.
Gotovo simbolički violina je na ovom koncertu bila u rukama našeg možda budućeg Paganinija, 22-godišnjeg Luke Ljubasa koji žanje međunarodne uspjehe i prvi je hrvatski laureat u 40-godišnjoj tradiciji Međunarodnog natjecanja “Vaclav Huml”. Suvereno je, tehnički besprijekorno i muzikalno odsvirao Introdukciju i Rondo capriccioso C. Saint Saensa, kao što je gotovo od šale Lj. Puškarić virtuozno otpjevao Rossinijev a sada već i svoj hit, ariju Figara iz “Seviljskog brijača”. Spoj darovite mladosti i iskustva Zagrebačke filharmonije, uz uvijek temperamentnog dirigenta Lipanovića i atraktivan program doista je mogao zadovoljiti baš svakog tko se te večeri uz Dan državnosti našao pod dekicom u okrilju koncerta Zagreb Classic.