Priprema intervjua s Rodom Stewartom imala je sve značajke suradnje sa zvijezdom, a zvijezde, nije tajna, znaju biti nesnosne. Najavljeno vrijeme raspoloživo za razgovor bilo je razočaravajuće kratko, sva je komunikacija išla isključivo preko promotora, a stiglo je i upozorenje da će intervju nadgledati Stewartova PR-ovka. Čak i dogovoreno mjesto sastanka, u suiteu na drugom katu hotela Langham u centru Londona, nosilo je konotaciju kakvog press junketa na kojem se izmjenjuju novinari ograničeni ekspresnom minutažom. Kada sam se požalila kolegici Alice iz Daily Maila na navedena ograničenja, kratko mi je napisala u poruci: “Rod Stewart je LEGENDA. Ne bi si mogla oprostiti da ga propustiš.”
Londonski dečko
I tako sam čekala Roda Stewarta koji je, očekivano, kasnio. No, opisana uvertira nije imala dodirnih točaka s onim što će uslijediti u trenutku kada je u predvorje hotela Langham ušetao Rod Stewart držeći za ruku svoju atraktivnu suprugu Penny, na oduševljenje okupljenih gostiju koji su ga razdragano pozdravljali. Ispričavajući se na kašnjenju - “Bloody London traffic!” - Rod Stewart je zamolio sve prisutne da napuste prostoriju. Uključujući gospođu koja se brine za njegove odnose s javnošću.
Nakon što se smjestio u fotelju, na svaki je vizualni način - govorom tijela, pogledom, osmijehom - pokazivao da nema mjesta žurbi ni nervozi. Rod je upravo tu gdje želi biti, usred razgovora o glazbi, nogometu, životu. Sjetila sam se kako je jednom prilikom rekao da ima uspjeha sa ženama jer “sluša, doživljava i vidi osobu ispred sebe”. Istu formulu, očito, primjenjuje u intervjuima. Rod Stewart je zainteresiran, razgovorljiv, koncentriran, priču o svojim glazbenim počecima priča poletno iako ju ponavlja od početka šezdesetih, kada ga je hit “Maggy May” učinio superzvijezdom, status koji nije odviše jenjavao s vremenom. Ako dio publike na njegove koncerte danas i odlazi prije svega zbog nostalgije, to ga ne smeta jer nije li sjajno, kaže, kako te glazba može odvesti u neki trenutak u dalekoj prošlosti?
Ni oni koji nisu nužno Stewartovi obožavatelji neće ostati ravnodušni kada njegov hrapav glas zapjeva “I don’t want to talk about it” i “Da Ya think I’m sexy”, pjesme koje su ga učinile jednim od najuspješnijih glazbenika svih vremena, s više od stotinu milijuna prodanih albuma.
Ipak, unatoč desetljećima rock’n’rolla i slave, Rod Stewart koji tog zimskog poslijepodneva sjedi ispred mene prije svega je šarmantan “londonski dečko” vragolastog osmijeha i zabavnih doskočica koji je najsretniji u svojem domu, gdje se igra modelom željeznice i pere suđe nakon večere. “Kada stavim pregaču kako bih oprao suđe, uvijek kažem svojima - kladim se da Elton John ovo ne radi”, smije se, pokušavajući me uvjeriti da ne živi životom rock-zvijezde. Ne uspijeva.
Model željeznice koji, naime, spominje jedan je od najsenzacionalnijih na svijetu, dimenzija teniskog igrališta. Dio željeznice prati ga na turnejama, uključujući i aktualnu, u sklopu koje će imati koncert u zagrebačkoj Areni u petak, 2. veljače. Kada u nekom gradu boravi više dana, njegova željeznica smješta se u zasebnu hotelsku sobu. To je prilično ekscentrično, zar ne?
“Nikada nisam rekao da sam skroman, ali vjerujem da stojim čvrsto na zemlji. Znam da sam imao sreće, dragi Bog dao mi je moj glas, no ja sam radio i radio i davao sve od sebe kako bih bio uspješan. Tako je i danas. Za mene je pitanje časti stati na pozornicu i dati sve od sebe za ljude koji su platili ulaznicu kako bi me slušali na koncertu. Shvaćam to vrlo ozbiljno”, govori.
Kako neumorno radi da bi se, kaže, brinuo o svojoj velikoj obitelji - Rod je otac osmero djece - tako i uživa u svojim “igračkama”, osobito luksuznim automobilima koje počeo skupljati još u mladosti. U njegovu voznom parku danas su Ferrari 488 i Lamborghini Aventador, kojima uživa juriti u društvu prijatelja, iako danas ne tako brzo kao nekada, prije nego što su se rodili njegovi najmlađi dječaci. Obiteljski domovi u Engleskoj i Kaliforniji imaju nogometna igrališta, gdje katkad navraća David Beckham sa svojim sinovima kako bi igrali nogomet s Rodovim dečkima. “Imam super život, ne bih mogao više ništa poželjeti. Sve što želim jest da me zdravlje služi još dvadeset godina. Imam divnu obitelj i u životu sam postigao sve što sam htio”, govori, na što ga podsjećam da ipak nije ostvario svoj dječački san da postane profesionalni nogometaš.
Nogomet ili Rock’n’Roll
Nakon glazbe, Stewartova strast je, naime, nogomet, tema koju uvlači u naš razgovor kada god se za to ukaže prilika. Toliko da se čini da je dio razloga zbog kojeg se veseli svojem prvom koncertu u Hrvatskoj uspjeh hrvatskih nogometaša. Osim što ga rado igra, nogomet mu je na neki način odredio životni put; činjenicu da se posvetio glazbi možemo zahvaliti jednom trećeligaškom londonskom klubu.
Nakon glazbe, Stewartova velika strast je nogomet. Toliko velika da se čini kako je dio razloga zbog kojeg se veseli svojem prvom koncertu u Hrvatskoj uspjeh hrvatskih nogometaša. Osim što ga rado igra, nogomet mu je na neki način odredio životni put; činjenicu da se posvetio glazbi možemo zahvaliti jednom trećeligaškom londonskom klubu
“Moja dva starija brata bila su nogometaši i, razumljivo, naš je otac želio da netko iz obitelji postane profesionalac, baš kao što bih i ja to volio za svoje sinove. No, ja sam ipak malo realniji i znam da su šanse za to vrlo male. Moj tata je vjerovao da će jedan od nas biti dovoljno dobar, a kao najmlađi, bio sam mu posljednja šansa. Iako sam igrao u trećeligaškom klubu Brentford u Londonu, znao sam da nisam dovoljno dobar za profesionalnu karijeru jer u mom srcu nije gorjela strast za nogometom. Jedino me glazba zanimala. Na koncu sam pao na nogometnom testiranju.” No, danas mu je drago zbog takvog spleta okolnosti. “Da sam neki stari, isprani nogometaš, danas sigurno ne biste razgovarali sa mnom”, zaključuje.
Na Rodu Stewartu, koji je nekidan proslavio 73. rođendan, doista ništa nije staro ni isprano. Njegove svjetlucave plave oči pune su života, kosa divlja, tijelo puno dinamike. Tijekom razgovora nekoliko će puta ustati kako bi mi nešto demonstrirao, između ostalog način na koji se protokolarno prilazi i klanja članovima kraljevske obitelji prilikom primanja odlikovanja i tehniku namještanja frizure nakon što opere kosu, u pravilu jednom tjedno. “Budimo realni, kada vidite kako izgledam, posve je jasno da nisam mogao biti ništa drugo nego rock-zvijezda”, kaže. Ima nečega u tome.
Osim specifičnog glasa, tu je i ta kosa zbog koje ga je nemoguće ne prepoznati. Autor frizure je sam Rod, koji je, kao dugokosi beatnik s plaže u Brightonu, za jednog posjeta Parizu bio zadivljen omladinom koja se okupljala na Rive Gauche, nakon čega je otišao frizeru i više nikada nije drastično mijenjao stil.
Na početku solo karijere, nakon razlaza s grupom Faces
Poput svih koji su život proveli u središtu pozornosti, Rod je pomalo tašt. Tijekom slikanja daje upute fotografu iz kojeg ga kuta fotografirati da mu se ne vide bore, potom provjerava kako je ispao. I sam kaže da se za koncert priprema “poput neke cure”, pomno odabirući odjeću za nastup.
Njegova prijateljica Jo Wood, s čijim je bivšim suprugom Ronniejem Woodom kao mladić svirao u sastavu Faces, rekla mi je da se rockeri drže rituala neposredno prije koncerta. Mick Jagger, primjerice, obavezno pije čaj. Rod Stewart potvrđuje da su trenuci neposredno prije koncerta izuzetno važni, opisujući mi svoj: “Sat vremena uoči nastupa povlačim se garderobu jer moram biti potpuno sam. Poput nogometaša, započnem sa zagrijavanjem, u mom slučaju zagrijavanjem glasnica za što mi treba oko pola sata. Mnogi pjevači to ne rade i zato pate. To je vrlo važno. Ni sportaš ne izlazi na teren, a da prije nije zagrijao noge. Zatim dugo biram što ću odjenuti, baš kao neka cura. Nakon toga obavezno popijem rum-kolu kako bi me šećer ‘podigao’. Kada izađem na scenu, osjećam se kao da sam u raju”, govori i osmijehom potvrđuje da je njegova prva ljubav - glazba - zadržala svoj krunski status u njegovu životu.
Treća supruga
Bilo je i drugih ljubavi - uglavnom dugačkih nogu i dugačke plave kose. Jednom je prilikom, kada mu je netko pokazao fotografije svih važnijih žena u njegovu životu - Alanu Hamilton, Rachel Hunter, Kelly Emberg i Britt Ekland - zaključio: “O Bože, sve izgledaju isto!”
Ipak, jedna je Penny Lancaster, njegova treća supruga, od koje se ne odvaja. Dovoljan je pogled na par da se vidi da pripadaju jedno drugome - unatoč razlici u godinama (Rod je od Penny stariji 26 godina) i visini. U jednom trenutku Rod me poziva u privatni dio njihove hotelske sobe kako bi me upoznao sa suprugom.
Rod Stewart, poznat po vezama s brojnim ljepoticama, danas kaže: “Nekada sam razmišljao kako nekoga zavesti i odvući u krevet. Danas me zanima kako svojoj supruzi pripremiti doručak i kako se brinuti o njoj”. Od svoje treće supruge Penny Lancaster stariji je 26 godina i s njom ima dva sina
“Nekada sam razmišljao kako nekoga zavesti i odvući u krevet. Danas me zanima kako svojoj supruzi pripremiti doručak i kako se brinuti o njoj”, govori, rukama gestikulirajući da mu je slabo od vlastite romantike.
Penny je upoznao ispred jednog londonskog hotela. Isprva mu je bila ljubavnica. Možda je upravo opuštenost kojom je zračila, dajući mu na znanje da od njega ne želi ništa osim njegove pažnje, prevagnula. Par živi s njihovo dvoje djece - dječacima Alastairom i Aidanom - uglavnom između Los Angelesa i engleskog Essexa, gdje upravo prodaje obiteljsko imanje. Njegova danas već odrasla djeca iz prijašnjih brakova imaju jednu manu, kaže, s kojom se dandanas ne može pomiriti - govore američkim naglaskom. Zbog toga je inzistirao na tome da se dvojica najmlađih dječaka školuju u Engleskoj.
Engleska uglađenost
Iako je i sam veći dio karijere proveo u SAD-u i vrlo rado živi pod kalifornijskim suncem (ne samo zbog poreza, inzistira), Rod Stewart u potpunosti je ostao engleski dečko. To pokazuje i njegov smisao za humor, način na koji odbija iskazivati emocije čak i kada je posrijedi nešto vrlo ozbiljno poput teške bolesti koja ga je zamalo stajala glasa - ali i života (svojedobno mu je dijagnosticiran rak štitnjače, srećom na vrijeme). Njegova besprijekorna odijela rađena po mjeri, privrženost svom nogometnom klubu iz djetinjstva i činjenica da mu je najbolji dan u životu onaj kada je primio kraljičino odlikovanje za doprinos glazbi.
“Toliko sam se napio za ručak da sam na večernjoj zabavi koju smo tome u čast organizirali jedva stajao na nogama”, priznaje. Tu je i poznata engleska uglađenost koju je nastojao prenijeti na svu svoju djecu. Životna lekcija velikog rockera je, naime, da je najvažnija stvar na svijetu dobro vladanje. “Možeš biti talentiran, imati sreće, ali ako se ne znaš lijepo ponašati, nitko neće željeti biti u tvom društvu”, govori.
Lijepog ponašanja danas nedostaje u njegovu svijetu, baš kao i originalnosti, napominje. Stewart ne skriva da nije impresioniran aktualnim glazbenicima. “Na neki način ih žalim. Sve te klince koji nastupaju u X Factoru i sličnim emisijama. Njima je najvažnije doći do slave. Glazba dolazi tek usput i to se osjeti. Zato nema originalnosti, sve je kopija. Mi smo puno više radili, ali smo se i puno bolje zabavljali”, kaže.
Kada je vrijeme za rastanak, Stewartovi, ponovno se držeći za ruku, ispraćaju me i pozdravljaju uz puno toplih riječi, komplimenata i doskočica, kao da smo kućni prijatelji.
Alice je bila u pravu, Rod Stewart jest legenda. I možda najuglađeniji zločesti dečko na svijetu.