U jesen 1988. s nestrpljenjem sam očekivao jubilarni 10. Zagreb Jazz Fair. Sa tada već skoro desetljetnim iskustvom slušanja i fotografskog portretiranja jazz glazbenika, nije mi bilo teško prepoznati kvalitetu najavljenog programa.
Phil Woods, Big band RTZ, Joe Pass, Enrico Rava, Vienna Art Orchestra samo su neki od sjajnih sastava i glazbenika čije smo nastupe očekivali. Među najvećim zvijezdama te godine bio je najavljen i kvintet Gary Burtona, glazbenika kojeg su već tada proglasili jednim od najvećih vibrafonista u povijesti jazza. Kao profesor, kasnije i dekan na Berklee College of Music, Burton je među studentima i diplomantima te prestižne muzičke ustanove birao članove svog Gary Burton kvinteta s kojima je skoro četiri godine nastupao po cijelome svijetu, pa je na red došao i Zagreb.
Iako je nastup njegovog kvinteta počeo relativno kasno, kao treći koncert te večeri, nakon 22 h, publika i muzičari bili su sjajno raspoloženi jedni za druge.
Tada sam prvi put slušao Donny McCaslina. Naočit, blago nasmiješen i smiren saksofonist porijeklom iz Santa Cruza u Sjevernoj Kaliforniji se za vrijeme svirke i pogotovo solo dionica pretvarao u žestokog i zanimljivog glazbenog improvizatora. Mislim da su te večeri, uz sve sjajne mlade glazbenike u sastavu, mnogi gledatelji zapamtili kvalitetu njegovog nastupa.
Nakon koncerta u OKC-u (današnji ZKM) koji je čini mi se završio nakon ponoći, uslijedila je opća migracija muzičara i gledatelja u pravcu jazz kluba Boška Petrovića udaljenog kojih 30 metara i jednog stepeništa.
BPC je radio oko godinu dana, već tada sa respektabilnim popisom gostujućih glazbenika.
Tu su večer u klubu Joe Pass i Boško Petrović razmjenjivali muzičke ideje i zagrijavali se za sutrašnji koncert sa Damirom Dičićem. Boško je Gary Burtona smjestio za svoj komandni stol a mladi muzičari iz njegovog banda su vidno počašćeni krenuli u jamsession sa Joe Passom i Boškom Petrovićem. Bila je to još jedna od nezaboravnih svirki u klubu.
Donny McCaslin danas je kao glazbenik široj javnosti najpoznatiji po suradnji na snimanju zadnjeg i nažalost posljednjeg albuma David Bowieja – Blackstar.
Kao saksofonist i kompozitor nije konvencionalan muzičar. Glazbu doživljava, stvara i izvodi kao improviziranu sinergiju glazbenika koji svojim razumijevanjem predloška te velikim umijećem doživljaja i interpretacije nalaze put do publike znatiželjnog uha.
opis suradnji ovog virtuoznog tenor saksofoniste i sjajnog skladatelja sa drugim glazbenicima impresivan je. Odgojen u muzičkom okruženju – njegov otac Don McCaslin sviravibrafon i klavir – aktivno muzicira već od dvanaeste godine. 1984. upisuje Berklee College of Music u Bostonu i polako seli na Istočnu obalu. Iza sebe ima 16 albumai mnoštvo suradnji. U Hrvatskoj njegov kvartet gostuje 11.05. u Zagrebu i 13.05. u Puli. Izvoditi će skladbe sa prethodnih albuma, predstaviti neke skladbe sa svog novog albuma "I want More" koji izlazi u lipnju a dio programa biti će posvećen suradnji sa Davidom Bowiem.
Donny McCaslin Quartet 11. svibnja nastupa u zagrebačkom Kazalištu Kerempuh u sklopu 14. Jazz festivala, a 13. svibnja u INK Pula u sklopu 5. Backstage Live Pula festivala. Koncerti počinju u 20 sati., a iza njih stoji Dražen Kokanović kao organizator i selektor.
Inače, kako se najavljuje, američki jazz saksofonist, Donny McCaslin najpoznatiji je kao saksofonist na posljednjem albumu Davida Bowieja „Blackstar“. U Pulu i Zagreb dolazi u probranom društvu - na pozornici će mu se pridružiti Jason Lindner na klavijaturama, Jonathan Maron na basu i Zach Danziger na bubnjevima.
Uz Donnyja McCaslina, „Blackstar“ albumu Davida Bowieja, svojom je virtuoznošću značajno doprinio i Jason Lindner na klavijaturama. Zanimljivo je i to da je Lindner svirao i s Oliverom Dragojevićem u Carnegie Hallu.
Donnie McCaslin je prvi put publiku u Puli oduševio sa svojim triom u kojem su bili basist Scott Colley i bubnjar Antonio Sanchez, a još se rado prisjećamo i 2021. kada je slavni saksofonist nastupio s Antonio Sanchez Quartetom u sklopu Backstage Live Pula festivala.
McCaslin je počeo svirati s 12 godina, a kao tinejdžer nastupao je u bendu svog oca vibrafonista u Santa Cruzu. Do srednje škole pojavio se više puta na Monterey Jazz Festivalu.
Nakon što je pohađao Berklee College of Music uz punu stipendiju, McCaslin je postao traženi svirač u New Yorku. David Bowie je vidio kako McCaslin nastupa kao solist za orkestar Marije Schneider i doveo je McCaslinov progresivni jazz kvartet koji je definirao vizionarsku stilsku fuziju albuma „Blackstar“. Kao što je David Hadju napisao u The Nationu, "Donny McCaslin bio je David Bowie David Bowieja."
Zauzvrat, Bowie je utjecao na McCaslina, koji je spojio alt-rock i jazz na svom prvom albumu s stihovima, „BLOW“ iz 2018.
Poznati skladatelj i vođa benda, izdao je tijekom karijere osvojio nominacije za Grammy i objavio desetak albuma. Novi album „I Want More“ izlazi 16. lipnja.
Jonathan Maron je basist, skladatelj i producent. Objavio je osam albuma među kojima je i „People People Music Music“ nominiran za nagradu Grammy.
Glazbenik je nastupao s mnogobrojnim glazbenicima među kojima su i: Meshell Ndegeocello, Tupac Shakur, Shujaat Khan, Dave Douglas, Jewel, India.Arie, Anoushka Shankar i Kurt Rosenwinkel
Zach Danzinger je jedan je od najpopularnijih svirača novog pokreta koji je utjecao na moderno sviranje bubnjeva. Zach je zajedno vodio projekte „Bluth“ i „Boomish“, koji su pioniri futurističke mješavine elektroničke glazbe i zapanjujućeg muziciranja koje zadržava ljudski dodir. Uranjajući u jungle, drum ‘n‘ bass i druge suvremene stilove, Zach se udružio sa Zildjianovim Sound Lab timom kako bi razvio A Zildjian Breakbeat Ride i EFX, posebne činele posebno dizajnirane za stilove elektronske glazbe.
Zach je također postigao uspjeh u glazbi za brojne velike filmove uključujući „Oceanovih 11“ i „Oceanovih 12“. Zach nije samo vrhunski svirač, već i pravi glazbeni inovator.
Na popisu glazbenika s kojima je snimao su: David Holmes, Jim Beard, U2, Bill Evans, Manic Street Preachers, Dave Fiuczynski i Primal Scream.