Šalje mi Ante Tomić poruku, kaže da obavezno preslušam njen album. I bio je u pravu

COURTNEY MARIE ANDREWS

Valentine

Loose Future

žanr: pop/country/americana

ocjena: 4

Šalje mi Ante Tomić poruku, uz napomenu “divna americana”, da obavezno preslušam novi, deveti album “Valentine” nešvilske kantautorice Courtney Marie Andrews, čije sam djelovanje tek rubno pratio, i posve je u pravu. Ma koliko uživali u obilju country i srodnih kantautorica prekrasnih glasova, istančanih emocija i oštrih pera, čak i kad pišu senzualne i senzibilne ljubavne pjesme, Courtney je jedna od onih u čiji se glas slušatelj na prvu zaljubljuje. Ili na drugu jer, premda ih nisam recenzirao, donekle pamtim njezine albume “Old Flowers” (2020.), “May Your Kindness Remain” (2018.) i “On My Page” (2017.). U odnosu na te, a naročito na još ranije albume, “Valentine” je više pop, a manje folk, što donosi zanimljiv odmak.

Zamislite da Emmylou Harris pjeva pjesme Carole King, Joni Mitchell i Stevie Nicks u cizeliranoj i naravno ipak nešto šparnijoj produkciji u kakvoj su realizirani album “Rumours” Fleetwood Maca i balade ABBA-e iz druge polovine 70-ih, ali i baroque-country pjesme Leeja Hazlewooda iz 60-ih, i bit ćete na tragu onoga što stvara Courtney Marie Andrews, koja dijeli pokoju sličnost i s kantautoricama poput Brandi Carlile, Feist, Waxahatchee i Gillian Welch. Posljednje tri-četiri godine Courtney je uglavnom pisala poeziju bez uglazbljivanja, prije nego što je ispisala set pjesama za album “Valentine”.

Možda je zbog toga u odnosu na ranija izdanja nešto manje detaljistička i surova, a više nježna i sentimentalna dok opisuje ljubavne patnje i ranjivost koju u njoj pobuđuje stanje nesretne zaljubljenosti, no “Valentine” mi se ipak čini najdojmljivijim albumom Courtney Marie Andrews. Iskrenost i spremnost da svoju bol podijeli s publikom i dalje je njezina vrlina, a pjesme prozračne, elegantne i zaista krasne. Premda šira publika neće Courtney pojmiti kao (tipičnu) suvremenu pop kantautoricu, “Valentine” je za moj pojam i ukus baš ono što bi pop glazba trebala biti. Njezine melodije teško je zaboraviti, a njezin glas i emotivnost zauvijek će vam se urezati u sjećanje iako je na scenu stupila preko ne baš nježnih honky tonk barova Arizone, riot grrrl pokreta te kao članica pop-punk benda Jimmy Eat World. Malo tko će danas biti spreman otpjevati vam stihove poput “Los Angeles je takav davež… nema tog novca i tih narkotika koji bi ispunili prazninu u meni”, no Courtney čini baš to, upućujući vas na stvarne vrijednosti u životu. Vrijednosti koje morate naći u sebi, a ne u lažnom sjaju virtualnog svijeta.