Zagrebačka kantautorica Sara Renar od 2013. godine i izlaska svojeg prvog albuma “Djeca” odmaknula se od kreativnog izraza koji naginje mainstreamu. Za drugi je album, “Jesen”, podsjetimo, bila nagrađena i Porinom za najbolju vokalnu izvedbu, no sve češće je se posljednjih godina sreće u off programima. Renar danas radi mnogo eksperimentalniju glazbu, igra se looperom i zvukovima, prati mlade pjesnike na poetskim večerima i općenito kruži u polju koje stoji daleko od nominacija za Porin ili CMC-a.
Ne čudi stoga ni njezina posljednja, pomalo neobična francuska turneja, na koju je otišla posve sama, u pratnji pedesetak kilograma teške opreme uz koju izvodi svoju glazbu. Obišla je Nantes, Falck, Metz, ali i prijestolnicu Pariz. Što ju je odvelo u Francusku?
Pariški nastup
- Prošle sam godine bila dijelom jednog europskog projekta za potporu mladim glazbenicima, European Music Incubatora. Sjedište te organizacije je u Nantesu, a partneri organizacije različiti su europski gradovi, među kojima i Zagreb. U sklopu svega održan je i niz radionica u različitim gradovima, koje su problematizirale neke drugačije forme održivosti te izvore financiranja za mlade muzičare. Finale čitavog projekta održano je u Nantesu, a moj završni projekt bio je kušanje vina uz glazbu koju sam izvodila. Budući da su mi organizatori projekta platili put avionom, a imala sam sa sobom i svu potrebnu opremu, razmišljala sam o tome kako bi bilo dobro usput dogovoriti turneju. Sredila sam neke kontakte i dogovorila nastupe na nekoliko mjesta - uvodi nas u priču Renar, koja je svoj pariški nastup dogovorila u talijanskoj Genovi proteklog ljeta.
- Sjedilo je nas par muzičara na kavi nakon radionica, taman sam razmišljala kako bi bilo dobro nastupiti u Parizu, pa sam pitala jednu DJ-icu, Elenu Tissier, zna li koga i može li me spojiti. Ona je inače i organizatorica partyja u Parizu pa sam pomislila kako je to pravi put. Djevojka je otišla porazgovarati na telefon i nakon jedne minute se vratila s dogovorenim nastupom. Pariz je ogroman grad i ogromna scena, možeš lako promašiti s klubom. Dogovoriš nastup, ispadnu karaoke. No ovo je prošlo super - otkriva Renar, koja je u Francuskoj izvodila na hrvatskom jeziku jer na njemu, kaže, može jedino pisati.
Pjeva na hrvatskom
- Kod nas prevladava mišljenje da ako želiš uspjeti vani, moraš pjevati na engleskom jeziku. Ali iskustvo koje ja imam govori mi suprotno. Vani se cijeni kada pjevaš na svojem jeziku, bez obzira na to što ne razumiju riječi. Čvrsto vjerujem u jezični identitet kao potpis i mislim da je teško kvalitetno pisati na jeziku na kojem ne sanjaš, ili psuješ. Dodatno, u pisanju nastojim izbjegavati opća mjesta, intuitivni moment u poeziji mi je jako bitan. Kako bih, dakle, izbjegla generičke fraze i opća mjesta, moram pisati na hrvatskom jeziku. Iako, definitivno postoje naši ljudi koji dobro pišu i na engleskom jeziku, ali to nije moj put - govori kantautorica koja je na svojim francuskim nastupima publici dijelila knjižice s prijevodima svojih pjesama.
- Njima se to svidjelo, jeziku unatoč. Vidiš to po broju tagova na Instagramu i društvenim mrežama. To je jedan tip publike koji voli čuti novu, čudnu glazbu, dolaze na koncerte u 22, 23 sata s interesom za izvođača i njegovu glazbu. Vidiš da cijene tvoj dolazak kada na šešir dobiješ skoro više love nego što je bio dogovoreni honorar - pojašnjava.
- I kupuju merch - smije se. - A što je manji grad, to su zahvalniji da si došao. Zanimljivo, gdje god sviraš vani, dođe i neka domaća ekipa. U Parizu su me slušali ljudi koji su došli na Davis cup, u Metz neki naši studenti, a Falck je na samoj granici s Njemačkom pa su mi došli i naši ljudi, Koprivničani koji rade u toj zemlji. Tamo se ostvarila neočekivana suradnja s jednim DJ-em, imenom Jean Bou, koji želi semplirati neke moje pjesme, i tu se krije razlog odlazaka na ovakve turneje. Odradila sam i tri bisa u tom gradu, zadnji je bio s njim, napravili smo tešku improvizaciju i oduševili ekipu - govori.
Vukla opremu
Looperi, pedale, gitara, mikrofon, kabeli, klavijature - Sara Renar, rekli smo, poprilično eksperimentira sa zvukom, što uključuje niz opreme koju je vukla za sobom po vlakovima i autobusima tijekom čitave turneje.
- Francuzi su susretljivi, pomažu. Bilo je dobro dok su mi kotačići na koferu radili, poslije sam morala sve to vući uokolo. Tih pedeset kilograma opreme te navede da postaneš svjestan nekih sitnica, recimo kada ne rade pokretne stepenice negdje. No uvijek se nađe neki sredovječni Parižanin u poslovnom odijelu koji ti pomogne. Ali manje-više sam se suočavala sama s problemima tijekom te turneje, bio je to za mene i mali životni test. Sama sam dogovorila turneju, sama je odradila. Do It Yourself princip. Po regiji obično nastupam sa svojim klavijaturistom Zdeslavom Klarićem, na to sam naučena, ali ovo je bilo nešto novo za mene - govori Renar pa nastavlja o tome kako se brojne stvari u Francuskoj čine visoko sofisticiranima, no neke su, kaže, skroz “balkanske”.
- Dolazim na kolodvor u Metz i želim ostaviti prtljagu negdje, razgledati grad. Ali nema klasične garderobe. Stvari se ostavljaju kod nekog tipa u kiosku. Pazi, lik unutra puši - u Francuskoj se nigdje ne puši - i sad ti njemu ostavljaš stvari, a on ti daje neki papirić, rukom ispisan. Odeš poslije u neki visoko tehnologizirani muzej suvremene umjetnosti i vratiš se njemu s tim papirićem. Sukob svjetova - prisjeća se kantautorica, čija igra sa zvukom postaje i njezin trademark.
Igrala se
- Ne smatram se vrhunskim instrumentalistom. Ali lijepa je to igra, improvizirati sa zvukom. Bilo uz DJ-a, pjesnika ili nešto treće, jako mi je to zanimljivo - pojašnjava Sara Renar koja je za 22. prosinca najavila “Posljednji koncert u Zagrebu” u Vynilu.
- Nije doslovno posljednji, ali planiram neke novitete u postavi, pa zato. Zdeslav i ja obišli smo brojne klubove u regiji, ali i Europi, a još nemamo snimljen čitavi koncert. Velika mi je želja uživo snimiti naš nastup i tako zaokružiti jedno poglavlje. Snimit ćemo taj nastup, a poslije ću uzeti koncertnu pauzu. Želim se zatvoriti i stvarati - završila je Sara Renar.