Na programu koncerta u Atriju Kneževa dvora u subotu 20. srpnja 2019. posebno se isticao Koncert za trubu i orkestar u E-duru Johanna Nepomuka Hummela, Haydnova nasljednika na dvoru Esterházy.
Hummel je svoj Koncert za trubu posvetio Antonu Weidingeru, baš kao što mu je i Haydn posvetio svoj slavni Koncert za trubu u Es-duru. Iako Hummelov Koncert nije toliko atraktivan kao Haydnov, po zahtjevima stavljenima pred solista ne zaostaje za njime. Švedski trubač Håkan Hardenberger priuštio nam je mnogo muzikalnih trenutaka, a kao dodatak je s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom odsvirao “Both sides, now” Joni Mitchell prisjetivši se da se puno toga promijenilo otkako je prije 32 godine bio u Dubrovniku.
Dobra odluka
Dolazak Franza Antona Kragera u Dubrovnik možemo shvatiti kao nastavak partnerstva Moores School of Music u Houstonu s Muzičkom akademijom u Zagrebu. U Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog prošle je godine održan koncert s djelima američkih skladatelja i tom je prilikom Zborom i Simfonijskim orkestrom Muzičke akademije u Zagrebu ravnao Franz Anton Krager. Za uzvratni koncert u Houston je išao profesor Tomislav Fačini, savjetnik za glazbeni program Dubrovačkih ljetnih igara. Dovesti Franza Antona Kragera na Dubrovačke ljetne igre bila je dobra odluka jer je Krager iz svake dionice Dubrovačkog simfonijskog orkestra, u ambijentu u kojem publika diše s izvođačima, izvukao ono najbolje.
Filmska glazba
Ostatak programa bio je obilježen nekom vrstom nostalgije. Filmska glazba Aarona Coplanda, kao i obrade Roberta Nelsona pod naslovom “Svečanost usamljene zvijezde”, u Dubrovnik su donijeli dašak američkih gradova.
“Ljetna večer” Zoltána Kodálya reminiscencija je na neku ljetnu večer uz valove Jadrana. “Le Tombeau de Couperin” Mauricea Ravela sjećanje je na njemu bliske ljude i odavanje počasti francuskoj tradiciji. Tradiciju Dubrovačkih ljetnih igara čini Dubrovački simfonijski orkestar, čija nas je odlična izvedba odvela u neko drugo vrijeme. Ako su ove Dubrovačke ljetne igre obilježene nostalgijom, onda je ovaj koncert svakako bio namijenjen emotivnoj čežnji za prošlim vremenima, ljudima, mjestima i Gradom.