U nastavku donosimo:
- portret scenskog šarma i kabaretske teatralnosti pjevača Marc Almond kroz atmosferu prepunu pop decentnosti i melankolije
- presjek repertoara od ere Soft Cell do solo faza, s naglaskom na transformacije obrada u prepoznatljive vlastite interpretacije
- dojmove iz Tvornice kulture: dinamika između vodećeg vokala i pratećih glasova te kako je to oblikovalo večer
- živu sliku publike i nostalgičnog naboja uz ključne pjesme koje su obilježile synth-pop i baroque-pop senzibilitet
- autorske bilješke o bendu, scenskim manirama i onome što izostanak orkestralnog raskoša znači za doživljaj koncerta
Kad je Marc Almond nastupio na, ako se ne varam, prvom Yammatovom u Laubi 2015. godine, pisao sam kako su “uvodna, krasna “Tears Run Rings” i jedna od novih skladbi “Bad To Me” dale do znanja da je Almond i u 58. godini života zadržao mladenački, kristalno čist, melodiozan i nježan vokal, a podjednako je mladoliko izgledao i na pozornici u pratnji trojice glazbenika za sintesajzerom, gitarom i bubnjevima. Iznenađenje je tim veće ako znamo da je tijekom burnih 80-ih saugao drogu kao Keith Richards u 70-ima, vodio pustopašni seksualni život u stilu Freddieja Mercuryja, a prije desetak godina jedva izvukao živu glavu iz gadne motociklističke nesreće nakon koje je dva tjedna proveo u komi. Ništa se od navedenog nije moglo ni nazrijeti u Laubi jer Almond je pjevao poput sl...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....