Danas nije dovoljno pobijediti, zaslužiti Zlatnu medalju na samo jednom, makar i prestižnom natjecanju kakvo je svojedobno bilo “Čajkovski” u Moskvi kada je pobjedniku bila izgledna svjetska karijera.
Nije dovoljno, osobito onda kada je u to umiješana i politika jer svaka vlast nekim čudom mora imati “svog” skladatelja, dirigenta i - violinista ili pijanista kojima se voli kititi. Takvih je karijera napretek od Karajana i Matačića do Pogorelića ili friško, venezuelanskog dirigenta Dudamela.
Vedri kraj
No, vremena su se ipak mrvicu promijenila. Boris Berezovski, pobjednik “Čajkovskog” još 1990. godine, nije bio taj čas lansiran u orbitu pohlepnih menadžera koji svaku zvijezdu ogule za desetak godina. Neobično je, bez stanke i pljeska Boris Berezovski nakon nastupa sa Zagreb...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....