72. je Splitsko ljeto lansirano premijerom talijanske inačice opere Don Carlo Giuseppea Verdija (Don Carlos se obično koristi za francusku verziju) na carskoj pozornici Peristila, najljepšoj otvorenoj opernoj pozornici na kojoj se tradicionalno lome koplja opernih glasova. Jedno je kako oni zvuče u zatvorenoj akustici kazališta, a drugo koliko njihov glas odzvanja u prirodnom kamenu pod otvorenim nebom, bez ozvučenja, kao da su u Veronskoj areni. Bio je to veliki test za mnoge interprete premijerne izvedbe, koji su mahom imali dvostruki debi – debi Peristila i debi teških uloga jedne od najkompleksnijih opera u stvaralaštvu velikog majstora. Kako je Splitsko ljeto produljenje sezone HNK-a u Splitu, kazališno je vodstvo, na čelu s opernim pjevačem Božom Župićem (v. d. intendanta) i hornistom Franom Igorom Barovićem (v. d. ravnatelja Opere), preneseno i na festivalsku upravu. Župićeva je dvostruka čelna organizacijska uloga u prvoj festivalskoj opernoj produkciji upotpunjena i trećom, interpretativnom: jedini je zasad predviđeni tumač dramaturški i glazbeno „opasnog“ lika, Velikog inkvizitora, kojega je prethodno bio naučio za jednu koncertnu izvedbu opernih ulomaka u Dubrovniku. Želja da ga i scenski ostvari na izazovnoj pozornici kumovala je ideji da upravo ovaj operni naslov smjesti na prvo Splitsko ljeto u svojem mandatu. Njegov su glas i scenska prezencija opravdali taj smjeli potez, jer se pokazalo da funkcionira u ekstremnim naporima. Doista je uvjerljivo, glasovno i scenski, iznio svu silu zla ispod krinke crkvenih dogmi.
Lokalni mafijaš
Da još uvijek postoje inkvizicije koje kontroliraju političke moći, kao što je to bilo i u srednjovjekovnoj Španjolskoj, poručuje redatelj Goran Golovko kad u svoju povijesnu i lokalno obojenu inscenaciju priče o nesretnoj sudbini španjolskog prijestolonasljednika ubacuje lik inkvizitora u stilu suvremenog lokalnog mafijaša. On i njegovi sljedbenici čine sablasnu stilsku i kolorističku opreku sveprisutnoj povijesnoj okolini produkcije i Peristila: odjeveni su u kričavo crvena, moderna odijela s neizostavnim zlatnim lancima i sunčanim naočalama, pa kada u prizoru auto-da-féa siđu pred VIP-sjedala državnog vrha, kao da unose prijetnju i nemir, iako se, u maniri samokažnjavanja, komično bičuju i time stvaraju psihološki odmak od ozbiljnosti grand opere. Od lokalnog se redatelja Golovkova kalibra i očekuje da u svojim režijskim promišljanjima komentira stvarnost, što Golovko odlično postiže i kada ostatak svojega redateljskog rada temelji na intimnim odnosima među likovima i psihološkom poniranju u njihova emotivna stanja. Njegov autorski tim čini pravi spektakl na sceni: scenograf Marin Gozze na podij smješta divovski rimski mozaik, po uzoru na mnoge sačuvane unutar same Dioklecijanove palače, zlatnim pomičnim lukovima i prijestoljem sugerira španjolsku renesansnu palaču, dok u pozadinske utore smješta obojene svjetleće panele s križevima koji sugeriraju sveprisutnost inkvizitorske moći u životima i odnosima među likovima. Kostimograf Mladen Radovniković daje si mašti na volju oko povijesnih motiva univerzalne Španjolske s mnogo folklora – pozlata, češljića u kosi, krojeva, mačeva, marama i plašteva. Osobito je uspjela scena u vrtu kada dvorske dame oko princeze Eboli beru cvijeće, a on cvjetne aranžmane smješta na šarolike dezene raskošnih haljina. Likovni je prizor opernih produkcija na kamenom Peristilu od ključne važnosti, jednako kao i sama režija te glumačka i glazbena izvedba, koju je predvodio, u Hrvatskoj inače često angažirani slovenski dirigent, direktor Mariborske opere, Simon Krečič, koji je prije tri godine dirigirao isti naslov u Rijeci. On je pouzdan maestro koji je izvrsno pripremio i vodio splitski orkestar te ga povezao u skladnu cjelinu s našim najboljim opernim zborom, čije je glasove prethodno ujednačio sjajni mladi zborovođa Maro Rica. V. d. intendanta i glazbeni ravnatelj nametnuli su mu pjevačku podjelu sastavljenu od samih hrvatskih interpreta iz zemlje i svijeta.
Briljirao prvak
U naslovnoj je ulozi briljirao drezdenski prvak, tenor Tomislav Mužek, kojemu Don Carlo izvrsno pristaje, kako smo se uvjerili i prije desetak godina u Zagrebu. Inače, na Splitskom smo ljetu već vidjeli ovu verziju Don Carla, prije 18 godina, kada je predstavom naslovljenom Don Carlos ravnao maestro Ivan Repušić, a u njoj je, kao i sada, ulogu španjolskog kralja Filipa II. tumačio naš vodeći verdijanski bas Ivica Čikeš, koji je ovaj put ostvario najljepšu i najpotpuniju kreaciju u svojoj karijeri. Ugodna iznenađenja večeri bili su debitanti na Peristilu i u ulogama – stameni bariton Grga Peroš kao dobričina markiz od Posse, Rodrigo, kojemu je Verdi u ovoj operi namijenio najljepše melodije, kao i izvrsna mezzosopranistica Martina Mikelić, koja je u liku kontroverzne princeze Eboli otkrila cijeli spektar iskonskih glasovnih i glumačkih moći, opravdavši povjerenje v. d. intendanta koji joj je netom prije premijere ponudio stalno mjesto prvakinje Splitske opere. Uloga kraljice Elizabette, rastegnuta između bračne dužnosti prema generaciji starijem kralju Filipu II. i mladenačke ljubavi prema njegovu sinu, a svojem posinku Don Carlu, traži snažan lirsko-dramski sopran u fahu koji se stručno naziva „spinto“ (premda je pojam uobičajeniji u svijetu tenora, u svijetu soprana uobičajen je pojam „mladodramski“, kakvome najbolje pristaje naša Ivanka Boljkovac), pri čemu je glas sarajevske solistice Katarine Kikić Marić više ispunjavao dramski, a manje lirski aspekt, zvučeći najbolje u završnici. Tamni je bas Mate Akrap sablasno portretirao lik Starog redovnika, iza kojega se krije navodno umrli Carlov djed Karlo V., što je kostimograf i naglasio viteškim oklopom u završnoj sceni. Posebno su lijepo, anđeoski, pjevale sopranistice Branka Pleština Stanić i Tina Matković kao paž Tebaldo i Glas s neba, uz mnoštvo mlađahnih epizodista među kojima nije bilo slabe karike. Sveukupno uspješna produkcija pokazala je moć ne samo aktualnog vodstva kazališta i Festivala, već i općenito hrvatske opere na koju možemo biti ponosni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....