Soundtrack za film “Jawbone” još se nije ni “ohladio”, a njegov autor Paul Weller ovih je dana objavio “A Kind Revolution”, trinaesti solistički i ukupno dvadeset i peti album u 40 godina dugoj diskografskoj karijeri.
Započeo je s grupom The Jam i epohalnim albumom “In The City” s kojim je ukazao na vezu između pankera 70-ih i modsa 60-ih, da bi nastavio sa soul sastavom The Style Councyl, a potom i kao solist na albumima na kojima je vješto manevrirao od rhythm & bluesa, soula i funka, preko roots, psihodeličnog i glam-rocka, do perfektnog popa te avangardnijih strujanja, čime se ustoličio kao jedan od najpouzdanijih kantautora britanske rock glazbe na koju je izvršio enorman utjecaj, uključivši i presudan na sastave Oasis, Blur, Libertines i Acrtic Monkeys.
U tom i takvom svjetlu “A Kind Of Revolution” zvuči poput kompilacije svega čime se Weller bavio u proteklih 40 godina, uz napomenu da nije posrijedi presjek karijere s ranije objavljenim skladbama nego iznimno jak novi album s nizom pjesama za koje bi manje talentirani autori dali jedan prst ruke da im se jedna takva zalomi jednom u postojanju.
Uoči 59. rođendana (25. svibnja) Weller je ne samo “Modfather” i “Godlike Genius”, kako mu tepaju posljednjih desetak godina pa i duže, nego i sinonim za besprijekoran ukus u popularnoj glazbi te najbolji primjer dostojnog starenja u rocku u koji je nahrupio kao ljevičar i gnjevni mladi panker pod paskom oca kao menadžera da bi svoj diskurs proširio na razne glazbene stilove, no uvijek s jasnom i jakom osobnom i društvenom porukom.
Weller je unikat i jedna od najvećih osoba u povijesti britanskog rocka koju nikako da ugostimo u Hrvatskoj iako njegovi nastupi nisu baš tako prokleto skupi da ih se ne bi moglo i ovdje uprizoriti.