Zaspao nam je za stolom u jednom zagrebačkom restoranu, kad smo mu oca do sitnih noćnih sati budnim držali pokojni prijatelj kolega Darko Glavan i potpisnik ovog teksta. Ništa čudno jer imao je tek četrnaest godina, drndanje vlakom do Zagreba je učinilo svoje, a tata mu je ipak bio pravi country-odmetnik kojem je takvo druženje bilo poput kamilice. Dvadeset i jednu godinu kasnije taj je klinac navršio trideset i petu, njegovo ime je Justin Townes Earle i za razliku od premnogih malih isprdaka velikih očeva, poput sinova Johna Lennona, taj se klinac sve više može mjeriti s radovima svoga oca, velikog buntovnika Stevea Earlea. Naime, Justinov sedmi album "Kids In The Street" vrckava je mješavina raznih stilova u rasponu od rockabillyja preko countryja, western-swinga, soula i twanga do roots i springsteenovskog rocka.
Od oca je naslijedio upečatljiv glas, žicu za melodije i oko za detalje kojima ukrašava svoje priče s ceste, a ni tata ni sinu, a ni nama nije ostao dužan. Naime, Steve Earle je tek koji tjedan nakon Justina objavio također novi, ali već sedamnaesti solistički album "So You Wanna Be An Outlaw", opet uz prateći sastav The Dukes, a na kojem se prisjeća vlastitih avantura koje su bile toliko divlje da bi zgrozile i Keitha Richardsa i Jerryja Lee Lewisa. Uz to, "So You Wanna Be An Outlaw" je lijepa posveta Willieju Nelsonu koji mu ovdje gostuje, nedavno preminulom prijatelju Guyu Clarku pa Waylonu Jenningsu i drugim legendama, inovatorima i odmetnicima countryja, uključujući i pokojnog uzora i prijatelja Townesa Van Zandta po kojem je sinu Justinu nadjenuo srednje ime.