Nitko ne može poreći tehničko znanje Stingu kao basistu i dva jako dobra albuma iz opusa grupe The Police - “Outlandos D’amour” i “Reggatta de Blanc” - na kojima je s bubnjarem Stewartom Copelandom i gitaristom Andyjem Summersom vješto balansirao na tankoj granici koja je češće spajala nego razdvajala post-punk/novi val i reggae/ska glazbu.
Poklonicima Stinga za volju priznat ću i da je, uz visoke naklade, znao u drugoj polovici 80-ih ubosti pokoju skladnu pjesmu na albumima s kojima je, uz povremeno suvisle stilske hibride, postao neizostavni dio pop-rock aristokracije. I to je manje-više sve dobro što mogu reći jer rijetko se u njega osjetio umjetnički nerv i stvaralački žar onih koji pristupaju glazbi kao da im o njoj ovisi sam život.
Ukratko, nakon spomenuta...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....