Prošlo je sedamnaest godina otkako sam Draženu Kokanoviću, utemeljitelju i voditelju Zagreb Jazz Festivala, predložio da pokrenemo kantautorski festival na kojem bi u intimnijoj formi nastupali razni svjetski i domaći kantautori i kantautorice. Nismo pokrenuli taj festival, a ja zbog obaveza, kasnije i zdravstvenih problema, nisam imao ni snage ni volje gurati taj “projekt”. Srećom, na scenu su stupili mlađi momci i djevojke, a jedan od njih je i drag mi glazbeni kritičar Ivan Laić Django s portala ravnododna.com koji posljednjih godina vodi brigu i o jazz glazbenicima Zagreb Jazz Festivala kad ih u Zagreb “privede” Kokanović. I tako mi Django prije dva tjedna na nekom koncertu reče da pokreće ciklus kantautorskih nastupa pri Zagreb Jazz Festivalu, pod nazivom Beyond Jazzg, a koji će 15. ožujka u Vintage Industrial Baru otvoriti Djangu i meni izuzetno drag slovenski bard Vlado Kreslin sa sastavom Mali bogovi.
Tolik osma puta pisao o Kreslinu da mi je teško nadodati nešto novo ili drugačije od onoga što sam već ispisao. Reći ću sam oda bih Kreslina uvijek uvrstio na listu najboljih svjetskih kantautora ma o kakvoj se konkurenciji radilo i da su mi njegovi koncerti postali poput hodočašća koje nažalost prerijetko pohodim. Stoga mi je svaki susret uživo s Kreslinom prava pučka svečanost, bilo u Zagrebu, bilo u Ljubljani ili nekom drugom slovenskom gradu poput prošlog ljeta u Kostanjevici na Krki, dok u Celje malo nakon Božića nisam prispio zbog operacije oka, kao ni u ljubljanski Cankarjev dom kojeg Vlado svakog prosinca unatrag tridesetak godina rasprodaje po tri puta. Nažalost, takva popularnost Kreslina ne prati s ove strane Sutle, no nemojte da vas to spriječi da navratite na njegov koncert u Vintage Industrial Baru.
Naime, Kreslin u Sloveniji doista jest usporediv sa statusom kakav u Americi i svijetu imaju Dylan i Springsteen. Nemam riječi kojima bih dočarao koliko mi je bilo krasno u dva navrata prisustvovati Kreslinovom nastupu kad bi na scenu stupili njegovi roditelji, rođaci i susjedi iz Beltinaca. u Prekmurju, neki već stari poput Biblije, a svi u neformalnoj postavi Beltinške bande koja se kao sastav prenosila s koljena koljeno u trajanju od sedam-osam desetljeća, ako ne i duže. Kreslin je, kako sam jednom zapisao “u prekrasnu glazbenu rijeku stopio Muru i Mississippi, odnosno univerzalnu kulturu rock, folk, blues i country glazbe s autohtonom prekmurskom glazbenom tradicijom, a bez trunke podilaženja neukusu i sumnjivim balkanskim “dealovima” između narodnjaka, estradnjaka i falš-rokera. Udruživanje Kreslina i Beltinške bande najbliže je s ovih prostora onome što je Springsteen - nakon Kreslina, imajte na umu - ostvario sa Seeger Session Bandom”.
Beyond Jazzg
Iza njega je veliki i kvalitetom konzistentan opus studijskih i koncertnih albuma te zbirki poezije, a uskoro Croatia Records objavljuje i live album snimljen ujesen 2024. godine u zagrebačkoj Tvornici kulture. Davno je Vlado počeo kad se s jednim cirkusom odmetnuo iz Beltinaca, jer je tamo čuo Rolling Stonese, pa preko raznih sastava, uključivši i Martin Krpan koji je 80-ih u Sloveniji bio popularniji od drugih, nama poznatijih slovenskih sastava te dekade, dospio do kantautora čija fascinantna karijera traje od početka 90-ih.
Kreslin je surađivao s izvođačima poput Massima, Nene Belana, Livija Morosina, Drage Mlinarca, Rade Šerbedžije, Parnog valjka i Šajete, ali i s Chrisom Eckmanom, Steveom Wynnom, Allanom Taylorom, Hansom Theesink i Mary Coughlan, a pamtim i njegov nastup, uz The Bambi Molesters, prije koncerta R.E.M.-a u Kopru koncem 90-ih. Zadivila me Kreslinova energija, a dva puta je nastupio i prije Boba Dylana u Ljubljani.
Prije i poslije svega Kreslin je autor nezaboravnih pjesama poput “Novoj igramo za vas”, Od višine se zvrti”, Preko Mure”, “Tista črna kitara” koju su obradili The Walkabouts pod nazivom “That Black Guitar”, “Danes sem v molu”, “Letos bo huda jesen”, “Ena pesem”, “Poj mi”, “Krasni novi svet” i mnoge druge koje su Slovencima postale poznate valjda koliko i Prešernova poezija. Ono što me najviše veseli je što su Kreslinovi koncerti i danas prava glazbena poslastica te što neumorno piše, sklada i snima nove pjesme koje trpe usporedbu s pjesmama ponajboljih svjetskih kantautora.
No to nije sve jer drugi kantautorski koncert u sklopu Beyond Jazzg ciklusa održat će 14, svibnja, također u Vintage Industrial Baru, važan australski glazbenik Mick Harvey, nekadašnji suradnik Nicka Cavea, odnosno član The Bad Seedsa, ali i The Birthday Party i The Boys Next Door s kojima je Cave stupio na pozornicu. Mick Harvey je surađivao i s engleskom kantautoricom PJ Harvey - nisu u rodu, da ne bi bilo zabune - te objavio niz solo albuma, od onih s prepjevima šansona Sergea Gainsbourga poput "Intoxicated Man" i "Pink Elephants" iz devedesetih pa do hvaljenih kolekcija poput "One Man‘s Treasure" i "Two of Diamonds" u narednom desetljeću. U posljednje vrijeme Harvey surađuje s meksičkom pjevačicom Amandom Acevedo s kojom je objavio album “Phantasmagoria in Blue”, a zatim i aktualnu kolekciju obrada klasika kultnog američkog folk kantautora Jacksona C. Franka “Golden Mirrors”, podnaslovljenu "The Uncovered Sessions Vol. 1". Mick Harvey je već nastupao u Hrvatskoj, no propustiti nastup takvog glazbenika bio bi grijeh.
Stoga rado priznajem da je Ivan Laić Django kao kreator ciklusa kantautorskih koncerata krenuo odlično, baš kao što je dobro da Zagreb Jazz Festival, na kojem na proljeće nastupaju armenski pijanist Tigran Hamasyan (27. travnja, Kazalište Kerempuh) te američki vibrafonist Joel Ross (18. svibnja, Kazalište Kerempuh), širi svoje “područje borbe”. Baš me zanima hoće li i što Django izmisliti za jesenski dio Zagreb Jazz festivala, odnosno Beyond Jazzg kantautorskog ciklusa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....