Elbow je, za razliku od A Certain Ratio, dolazio do vrhova britanske top liste, pa tako i s jubilarnim desetim albumom "Audio Vertigo", no ipak spada u pomalo zatajene ili nedovoljno cijenjene mančesterske bendove, barem iz ove, naše vizure. Posljedica je to "modernih vremena", jer Elbow je stasao u 21. stoljeću. Unatoč promjeni ukusa masovne publike i medija, "Audio Vertigo" nameće se kao nepobitno elegantan i zanimljiv art-rock album, na kojem družina Guya Garveyja fascinantnom lakoćom stapa alter-rock (pod čijim su utjecajem stasali i Arctic Monkeys) s afričkim ritmovima, europskim discom, njujorškim funkom, njemačkim Krautrockom i utjecajima Briana Enoa, Paula Simona i Petera Gabriela. Frontmen Guy Garvey plijeni pozornost i autoironijom, miljama daleko od statusa rock zvijezde, jer on to i nije, pa ga ni njegovi fanovi valjda ne bi prepoznali na ulici. Već tjednima svako toliko poslušam taj album, i uvijek otkrijem nešto novo što me oduševi, a to u mojem poslu nije često, premda se trudim pisati o albumima za koje se nadam da bi vam se mogli dopasti, umjesto da prostor i vrijeme trošim na jalovo pljucanje. "Audio Vertigo" najbolji je album u karijeri Elbowa, ujedno i izdanje kakvo Coldplay već godinama ne uspijevaju snimiti ni uz pomoć Briana Enoa.
ELBOW
Audio Vertigo
Polydor/Universal Music Croatia
žanr: art-rock
ocjena: 4