Švedski sastav u igri užitka i boli na tankoj granici između autodestrukcije i spiritualnosti

U slučaju švedskog sastava Viagra Boys i njihovog drugog albuma "Welfare Jazz" nemoguće je naći samo jednu stilsku odrednicu, a ono čime najviše osvajaju je želja da istražuju puteve kojima je malo tko prije njih prošao.

Probajte zamisliti The Doors koji se pretvaraju u Morphine ili The Birthday Party koji igraju poput The Stoogesa ili sraz Devoa i Primal Screama te Toma Waitsa i Johna Lydona ili Davida Bowieja i Alana Vege pa onda još niz tako nezamislivih kombinacija i doći ćete do ključa kojim Viagra Boys dešifriraju rock & roll da bi ga potom presložili u prilično intrigantnu zagonetku.

Često se žalim kako nema bendova koji bi rock'n'roll igru igrali luđe i riskantnije te ispitivali njezine granice (boli i užitka) pa mi se i stoga dopada kako i zašto Viagra Boys uspije...