PIJANIST BEZ GRANICA

SVJETSKI USPJEH HRVATSKOG GLAZBENIKA Djelo Mateja Meštrovića, nastalo putem Facebooka, proglašeno najboljim albumom klasične glazbe

 Nikša Duper / HANZA MEDIA
Svaki put nakon što bi dobio inspiraciju za određenu glazbenu temu, Matej bi je snimio u studiju, a potom podijelio na svom FB profilu

Prije dvije godine u intervjuu za Jutarnji list hrvatski pijanist, skladatelj i enfant terrible klasične glazbe Matej Meštrović autoru ovog teksta izjavio je kako mu je “klasična glazba passe pa je izmislio novi glazbeni pravac” koji su neki duhovito nazvali “matejizam”.

Unatoč tome, a ta ga je vijest vidno oduševila, Matejevo recentno djelo “My Face Music Book” na utjecajnom portalu solističke pijanističke glazbe Solopiano.com iz Nebraske proglašen je najboljim albumom klasične glazbe.

Na tragu velikana

Američki pijanist Matthew Mayer taj je portal, kao utočište za soliste pijaniste klasične, jazz i suvremene pa i blues, world, pop i elektronske glazbe pokrenuo 2000. godine.

Do danas su na Solopiano.com objavljena djela od preko 300 pijanista iz cijeloga svijeta, uključujući i Mateja Meštrovića koji je prošle godine na tom portalu “samo okačio svoj album ‘My Face Music Book’, bez ikakvog marketinga i promocije” koji se poduzimaju ne samo u popularnoj nego i u klasičnoj glazbi, a za koje Matej i te kako ima smisla.

“Sama nagrada portala Solopiano.com znači mi beskonačno mnogo jer je posrijedi priznanje za posve neovisni album koji sam radio isključivo iz vlastitog zadovoljstva i najdublje inspiracije, a bez imalo primisli na bilo kakvu komercijalnu svrhu.

Ne mogu dočarati oduševljenje koje me zahvatilo”, opisuje Matej kako ga se dojmila nedavno objavljena vijest o nagradi koju smatra vrijednom bez obzira koliko njen doseg bio (ne)ograničen u svjetskim razmjerima.

Ako smijem nadodati, premda sam jako daleko od eksperta za klasičnu glazbu, ali ne baš i tudum koji je nikada nije slušao ili razmišljao o onome što je u njoj čuo, rekao bih kako je “My Face Book Music” do sada najintimnije Matejevo djelo, nastalo donekle i na tragu velikih pijanista i skladatelja romantizma poput Chopina, Schumanna, Saint-Saënsa ili Rachmaninova s kojima se Matej “ni ne usuđuje uspoređivati”, ali se slaže da je “moguće čuti i naći određene poveznice i s tim kompozitorima”.

Ono što mi se najviše sviđa kod Mateja je njegova strast zbog koje je odavno odustao od toga da bude samo reproduktivac velikih djela iz bogate povijesti klasične glazbe nego se vlastitim skladateljskim radom uspješno obraća publici koja voli klasiku, ali i ne samo nju, a što mu jako dobro ide.

Zanimljiv je bio i proces stvaranja albuma My Face Music Book, kako kaže Matej, “posve suprotan od stoljećima uobičajene prakse u klasičnoj glazbi jer sadrži deset improvizacija, odnosno impresija snimljenih u prvom pokušaju da bih tek nakon njihova nastanka ispisao note, odnosno partiture za već odsvirane kompozicije”. Ako ćemo pravo, njegov pristup klasičnoj glazbi na tom albumu bio je po načinu rada više jazz nego klasika, no stilskih poveznica između te dvije velike i važne glazbe - nema.

Facebook eksperiment

Nadalje, posrijedi je svojevrsni eksperiment stvaranja klavirskog albuma putem Facebooka, začet još 2010. godine. Svaki put nakon što bi dobio inspiraciju za određenu glazbenu temu, Matej bi je snimio u studiju, a potom podijelio na svom FB profilu. “Uz svaki naslov, dolazili su i komentari mojih ‘virtualnih’ prijatelja te sam nakon završetka cijelog materijala, zahvaljujući tim komentarima, izabrao improvizacije koje su im se najviše svidjele. S vremenom, smislio sam i naslov projekta, kao određenu igru riječi, upravo zahvaljujući interakciji s drugim slušateljima na mreži pa odatle ‘My Face Music Book’ kao naslov albuma”, pojašnjava Matej koji je i dizajn ovitka osmislio sam, uz doprinos fotografa Saše Četkovića s kojim je do tada bio tek “virtualni prijatelj”. I za spot skladbe “My Piano” Matej je potpisao scenarij i režiju čime je zaokružio vlastiti doprinos nastanku albuma na kojem bonus snimka, improvizacija “U moru šum”, datira iz 1975. kad je Matej imaš samo šest godina.

Za kraj, neke od Meštrovićevih skladbe podsjetile su me i na neke od filmsko-serijalnih tema Arsena Dedića pa eto i poveznice s njegovim sinom Matijom s kojim je već ranije surađivao.

Uskoro bi se obojica, uz turskog pijanista Hakana Ali Tokera, trebali naći na Matejevom albumu obrada Vivaldijevih “Četiri godišnjih doba”. Za glasovirima, naravno, ne za gudačkim instrumentima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
07. rujan 2021 06:08