Drugi solistički album "Uvijek dio mene" riječki pjevač Boris Štok - nekoć lider grupe Quasarr, široj publici najpoznatijoj po duetu "Ljubav" s Josipom Lisac i po pjesmi "Ti", podloge odjavne špice TV serije "Novine" - zatvorio je obradom klasika Joy Divisiona "Love Will Tear Us Apart". Kontradiktorno, pomislio sam, no nakon preslušavanja cijelog Štokovog albuma, obrada kultne skladbe Joy Divisiona je logična koda i dostojan hommage Ianu Curtisu.
Personalna obrada
"Imam u ladici već godinama i album na engleskom jeziku na kojem se nalazi i ta obrada. Snimao sam ga u Londonu i Berlinu 2015. godine, ali zbog formata i količine pjesama na hrvatskom, jer 'Uvijek dio mene' traje oko šezdeset minuta, nisam mogao sve objaviti pa sam se odlučio ovaj album zaključiti s obradom 'Love Will Tear Us Apart'. Naime, Joy Division, Depeche Mode, Nick Cave i David Bowie su me odgojili, kao i većinu kreativaca sklonijih malo mračnijem i romantičnom zvuku 80-ih, a pjesmu sam snimao i miksao u Mute Recordsu u Londonu", odgovara mi Štok na upit zašto je album zatvorio obradom "Love Will Tear Us Apart" u kojoj bi se mnogi gadno okliznuli.
No Štok je uspio u nju utisnuti sebe, drugačije nego Mark Lanegan u live verzijama "Atmosphere" i "Isolation", ali dovoljno prepoznatljivo i personalno da njome dostojno obilježi četrdesetu obljetnicu smrti Iana Curtisa koji je Davida Bowieja i Roxy Music isticao kao svoje uzore. Stoga je zanimljivo i da Štokova obrada zvuči kao da "Love Will Tear Us Apart" izvodi Bryan Ferry u maniri Bowieja iz "berlinske faze", uz misao o tome kuda su mogli krenuti Joy Division da Curtis nije izvršio samoubojstvo.
Iz Štokove izjave nazire se i prema kojoj je estetici upravio pjesme s albuma "Uvijek dio mene". Autorski ih dijelom supotpisuje Darko Terlević iz The Siidsa, odgovoran i za aranžmane i većinu instrumenata, baš kao i na stilski sličnom Štokovom debi albumu "Ispod kože" na kojem se našla i efektna obrada hita "Voli me još ovu noć" riječkog synth-pop dua Denis & Denis.
Dojam je da je cilj na "Uvijek dio mene" ostao isti, a time i sredstva kojima do njega pokušavaju i uspijevaju doći Štok i Terlević uz nekoliko suradnika poput Sandija Bratonje (Urban & 4), Mateja Zeca (Let 3) i Dina Šimonovića (ex-Quasarr) čime je potvrđena lijepa osobina riječkih glazbenika da si pomažu čak i ako su relativno bliski konkurenti. Naime, Štok je profinjen i senzualan, suptilan i vrhunski stilist, vokalno na pola puta između Urbana i Massima, a iskovan i po uzoru na Bryana Ferryja, Jima Kerra i Davida Bowieja.
Naglašeno intimni stihovi
U njegovim pjesmama čuju se odjeci art i gothic-rocka, synth-popa i post-punka 80-ih, a skrojene su tako da bi se lako mogle dopasti i poklonicima New Ordera i Depeche Modea, The Curea i Simple Mindsa, Japana i Ultravoxa te Interpola, Placeba i Editorsa koje nerado spominjem jer su Štokova dva solo albuma uvjerljiviji od posljednjih izdanja tih triju sastava. Rijetke su u našoj pop-glazbi tako fine interpolacije električnih gitara i sintisajzera, podesne i za klupske remikseve, pri čemu su Borisovi stihovi naglašeno intimni, što je njegova jaka karta, no sve bi palo u vodu da nema takav glas i takvu pjevačku tehniku.
"Uvijek je to svojevrsno emotivno razotkrivanje, premda nisu svi moji stihovi autobiografski, naravno. Prepuštam da ih svatko interpretira na svoj način i prepozna u njima neke svoje trenutke, svoj senzibilitet", pojašnjava Štok i pogađa u bit jer u njegove ljubavne pjesme lako se zaljubiti i u njima spoznati neku svoju ljubavnu priču, a to vrijedi i za njegov glas.