Davno je to bilo, sam početak devedesetih, kad je bivši ovisnik i student John Darnielle izabrao ime The Mountain Goats kao pseudonim za svoje glazbene pokušaje. Prve su snimke bile baš to, pokušaji, jer bi Darnielle stisnuo dugme Rec na svom kasetofonu i onda derao akustaru i uz nju isporučivao poetične stihove pomoću kojih se pokušavao nositi s vlastitim demonima. Te rane snimke donijele su mu prepoznatljivost u underground krugovima, ali mu nisu priskrbile dovoljno novca da može dati otkaz na poslu medicinskog tehničara u psihijatrijskoj ustanovi i posvetiti se samo glazbi.
Danas, više od trideset godina nakon prvog albuma, John Darnielle je i dalje The Mountain Goats, ali sad to ime podrazumijeva i bend, manje-više stalne članove, prepoznatljivu estetiku i jasno usmjerenje. Danas, više od trideset godina nakon prvog albuma, Darnielle nije samo "najbolji američki tekstopisac izvan hip-hopa", što je kvalifikacija kojom su ga još dvijetisućitih okrstili glazbeni kritičari, već je i sasvim ozbiljan i priznat pisac čiji su romani postigli popriličan uspjeh ("Wolf in White Van" bio je bestseler New York Timesa i zaslužio nominaciju za National Book Award). Danas Darnielle iza sebe ima više od dvadeset studijskih albuma, posvećenu sljedbu, rasprodane turneje i pune dvorane širom Sjedinjenih Američkih Država i šire. Može se bez previše pretjerivanja reći da je danas Darnielle blizu mainstreamu, indie rock mainstreamu, ali i dalje mainstreamu. S druge strane, i dalje je kod njega živ onaj stari, DIY pankerski duh, iz undergrounda je potekao i to naslijeđe će ga zauvijek određivati. I to na onaj najbolji mogući način.
Imao sam sreće pa sam The Mountain Goats čuo dosta rano. I zaljubio se na prvo slušanje. Otad sam neumorno širio evanđelje, možda nekima i dosađivao. Uspjeh mi je bio polovičan. Doduše, oni koji su se zakačili širili su dobru riječ dalje, oni koji nisu prigovarali su štošta, ali najčešći su se prigovori ticali Darnielleova glasa. Slažem se, malo je nazalan. I treba se naviknuti na njega, ali danas kad ga čujem, pogotovo ako bend nisam slušao neko dulje vrijeme, osjećam se kao da čujem najboljeg prijatelja ili vlastitog brata; ima tu nevjerojatnu utješnu komponentu, kad ga čujete kao da pomislite da će sve, nekako, biti u redu.
Od početka karijere ploče koje je Darnielle snimao bile su više ili manje konceptualne. Nekad su bile autobiografske, drugi put je pjevao o izmišljenim likovima, a u posljednjih petnaestak godina albume je odlučio i tematski čvršće utegnuti pa smo mogli slušati albume inspirirane Biblijom, tj. psalmima ("The Life of the World to Come"), album inspiriran tinejdžerskim slušanjem The Curea, Bauhausa i Joy Divisiona ("Goths"), album nadahnut igrama kao što su Dungeons & Dragons ("In League with Dragons") ili album za koji je okidač bilo profesionalno hrvanje ("Beat the Champ"). Ako vas ove teme ne zanimaju, to uopće nema veze jer njih Darnielle koristi tek kao polazište, kao platformu i okvir kroz koji progovara o važnim, svevremenskim ljudskim temama, temama koje se tiču svih ljudi.
Tako je i na novom albumu, zbilja izvrsnom "Bleed Out", koji, eto, tematizira osvetu. Imamo tu dvanaest odličnih pjesama o osveti, ali njoj Darnielle ne pristupa iz neke osobne, autobiografske perspektive, već je promatra kroz prizmu akcijskih filmova u kojima je ona glavna tema. Rekao je da je u vrijeme dok je pisao ove pjesme gledao mnogo akcijskih filmova i trilera iz sedamdesetih i osamdesetih i da mu je najveća inspiracija za ploču o osveti bio onaj trenutak koji svi poznajemo, a pojavljuje se u većini tih filmova - ono kad protagonist na trenutak zastane prije nego što se baci u osvetnički pohod. I, da, većina pjesama na albumu savršeno dočarava taj trenutak.
Već uvodna "Training Montage", inače po svemu klasična pjesma The Mountain Goatsa, odmah postavlja scenu i ne ostavlja mjesta dvojbi. Opisuje lika koji se u podrumu sprema za uzvratni udarac, a ako je bilo ikakve sumnje o čemu je točno riječ, ona svakako nestaje na refrenu u kojem Darnielle, praćen trenutnom eksplozijom električne gitare, bijesno otpjeva "I‘m doing this for revenge/I‘m doing this to try and stay true".
O pokretačkoj snazi osvete, o njezinoj privlačnosti i o njezinim posljedicama, raspredat će u svim pjesmama, svoje će likove dovoditi u različite situacije pa ćemo slušati o plaćeniku s vrlo jasnim ciljem u "Wage Wars Get Rich Die Handsome" ili o dvadeset jednogodišnjem mladiću koji se, ne svojom voljom, zatekao u ratu u iznimno potresnoj "Need More Bandages". Bez obzira na to koju situaciju opisuje i bez obzira na to koji je kut iz kojeg pristupa pjesmi, Darnielle je uvijek genijalan pripovjedač, sposoban postaviti scenu u malo točno odmjerenih riječi, spreman poigrati se klišejima žanra i mudro ih iskoristiti u vlastitoj misiji. U pisanju tekstova stvarno mu nema ravna, njegove pjesme se lako mogu usporediti s najboljim kratkim pričama najboljih kratkopričaša - koncizne i precizne, s fino odmjerenom dozom poetičnosti, udarac koji ostave ne prestane boljeti tako brzo.
I kada je samo glazba u pitanju, ovo je klasična ploča The Mountain Goatsa. Njegov (ili, hajde, njihov) prepoznatljiv zvuk odavno više nije akustična gitara i stari boombox, ovo su čvrste i lijepo producirane indie-rock pjesme koje pogoni električna gitara i koje malo naginju prema folk-rocku, a katkad će namignuti i metalu (Darnielle je veliki fan death metala, među ostalim). Većina je pjesama nabrijana ili barem od one brže sorte, adrenalinski muzički udari prate temu, a osim gitara tu važne uloge, jasna stvar, igraju bas i bubanj, dok su neke pjesme oplemenjene i saksofonom. U centru priče je ipak Darnielleov smisao za melodiju, zbog kojih možete pomisliti i da bi ove pjesme, u nekim drugim aranžmanima i s nekim drugim predznakom, bile rado i često slušani radijski hitovi, iako i ovakve, unatoč svim slojevima koje ćete otkriti kad ih poslušate pomnije, nisu teške, hermetične ili zahtjevne. Lako ulaze u uho.
"Make You Suffer", primjerice, unatoč temi koja je očita već iz naslova, gotovo je vedra pop pjesma u čijoj podlozi čujete natruhe surf rocka, a "Hostages", najdulja pjesma na albumu, koja će svojim nježnim psihodeličnim premazom podsjetiti i na "The War on Drugs", donosi priču o talačkoj krizi i dobar je primjer kako funkcionira Darnielleovo pisanje: istovremeno je snovita i smirujuća, ali i nevjerojatno mračna.
"Guys on Every Corner", koja opisuje lokalnog kriminalca i njegove dnevne putanje, lagano koketira s funkom, a od ostatka materijala najviše odudara posljednja, spora i meditativna, kotrljajuća "Bleed Out". Ona možda najviše podsjeća na stare albume The Mountain Goatsa, one iz sredine nultih, a govori o smrti akcijskog junaka, koji, po definiciji bi tako trebalo biti, inače ne umiru. Ili, kako to kaže sam Darnielle u maestralnim, ali silno tužnim, crnim stihovima: "Every story needs a child who believes/The brave hero‘s gonna be just fine/You only have to check the papers to see/Some of these children end up just like me."
No najveća kvaliteta ove ploče nije samo u vještom, pametnom, a na momente i potpuno majstorskom pisanju, pa niti u tome što su pjesme istovremeno lako slušljive i slojevite, nego u tome što, kao i svaki put kad su The Mountain Goats u pitanju, nakon i za vrijeme slušanja jednostavno ne možete pobjeći preispitivanju na koje vas tjeraju opisane scene i situacije, emocionalna stanja i pjesničke slike, a koje će, skoro neizbježno, rezultirati time da postanete malkice bolji ljudi.
The Mountain Goats
Bleed Out
(Merge, 2022.)
Žanr: indie rock
5 zvjezdica