Uoči koncerta u Tvornici kulture 14. lipnja, englesko-francuski sastav Stereolab objavio je novi album "Instant Holograms On Metal Film" kojim nakon petnaestogodišnje diskografske stanke nastavlja odiseju kao jedan od hvaljenijih indie-pop bendova. Svašta se, ali na ukusan i zanimljiv način miješalo u pop koktelima koje su Stereolab nudili u devedesetima; kao da je netko na Krautrock motoriku Neu! i alijeniranost Velvet Undergrounda uspješno nalijepio bossa novu, 60‘s pop, antikni synth-pop, lounge, malo jazza, funka, alter-disca. Takav mišung ne bi trebao funkcionirati ni na papiru, no u izvedbama je Stereolaba gotovo sve što su osmišljavali Tim Gane i Lætitia Sadier postalo logično, provedivo, kul i zaigrano, čak i kad je bilo pomalo hipsterski. U suštini, bila je to idealna muzika za plažu, barem za ljude koji ne vole ljetne plaže, a ponekad se činilo da iz tog laboratorija zvanog Stereolab može izaći i muzika za animirane filmove poput Oscarom ovjenčanog "Surogata" Dušana Vukotića.
Još primjerenije, space-pop kakav Stereolab nude na recentnom albumu "Instant Holograms On Metal Film" zvuči onako kako bi Kraftwerk zvučali da nisu stasali šezdesetih i ranih sedamdesetih u Düsseldorfu, nego tijekom devedesetih u Parizu, te da su se na promenadi Croisette u Cannesu uz glazbu Sergea Gainsbourga družili s Davidom Byrneom, Damonom Albarnom, Jarvisom Cockerom, Michaelom Stipeom i ljudima iz Aira, Pavementa i Portisheada. Ponovo me hvata osjećaj da bi neke pjesme Stereolaba, unatoč marksističkim tekstovima, fino funkcionirale i u filmovima kakvi se predstavljaju na Canneskom festivalu. Pred oči mi iskače i scena u kojoj Lætitia i Tim u bijelim kutama pomno doziraju kakve sve sastojke ubaciti u svoj glazbeni laboratorij iz kojeg, kao iz onog stroja Profesora Baltazara autora Zlatka Grgića, izlaze funkcionalne kreacije i proizvodi čija se namjena isprva doima luckastom i pomaknutom, no zapravo je podesna i genijalna.
Slično tome doima se i retro-futuristički space-pop Stereolaba uronjen u francusko-englesku inačicu njemačkog Krautrocka, a koja elegantno zvuči i dok bicikliram uz vizure Novog Zagreba, po čijim zgradama projiciram "instantne holograme" iz svoje mašte, ali ne na "metalnom", nego na "betonskom filmu". Nadam se da će podjednako sugestivno biti i 14. lipnja u Tvornici kulture na premijernom hrvatskom nastupu Stereolaba, a bilo bi fora da prije koncerta gledamo i "Profesora Baltazara" i "Surogata".
Komentari
0