Dani Olivera u Veloj Luci protiču intenzivno unatoč strogim mjerama Stožera koji je jako ograničio broj mjesta na pjaci ispred crkve sv. Josipa.
Redatelj televizijskog prijenosa Ivan Miladinov poslao je publici bajkovite kadrove Oliverova mjesta, pa su ljudi ispred malih ekrana uz slušanje vječnih pjesma, koje su osebujno izvodili poznati glazbenici, preko kamere na dronu mogli vidjeti objedinjenu pjacu, rivu i luku.
U dva dana sa svojom je ekipom odradio šest sati programa, koji se time pridružuje bogatoj televizijskoj riznici tog velikana.
Mjesto je živjelo sto na sat i danju i noću, a još će se dugo prepričavati i odlazak na grob glazbene legende koji se spontano dogodio u ranojutarnjim satima, u četvrtak, negdje oko šest ujutro, prije odlaska na spavanje.
Naime, Oliverov najbolji prijatelj Goran Prizmić Bata, u tu je uru okupio društvo kako bi se svi koji su stigli u Luku poklonili svojem idolu.
Lavovski posao obavilo je i 25 muzičara na pozornici, predvođeni gitaristom i aranžerom Antom Gelom koji su nizali na probama a potom i na koncertu gotovo 60 Oliverovih pjesama, završavajući prvu večer naziva “Trag u beskraju” na najemotivniji mogući način - uživo su svirali “Što to bješe ljubav” dok je sa zvučnika grmio Oliverov glas. Ili, kako su ga s pravom oslovljavali The Voice.
Simpatične zgode
Bilo je prilika za prepričavanje brojnih situacija, u druženju s glazbenikom koji je volio vrijeme provoditi s običnim ljudima, ali i kolegama sa scene. Gelo se tako prisjetio kako mu je Oliver prepričavao jednu situaciju, koja mu, kad god je se sjeti izmami osmijeh na lice.
- Dobio je od tadašnje diskografske kuće Jugoton jednu od niza Zlatnih ploča koje ima u svojoj kolekciji, za prodanu nakladu nekog svog albuma. Jedan dan vrag mu nije dao mira i odlučio je s nje skinuti okvir i foliju, celofan te iz znatiželje pogledati što se krije ispod i od čega je ‘zlato’ napravljeno. Kada je maknuo ambalažu, imao je što vidjeti: ispod zlatnog papira pisalo je ‘The best of Duško Lokin’.
Tada je Oliver shvatio da je nagrada reciklirana, vjerojatno zbog uštede.
Zanimljivo je spomenuti kako se prepričavalo i kada je Oliver nastupao na svečanom koncertu otvaranja autoceste Zagreb-Split, Dalmatine. Najprije je svirao na Trgu bana Jelačića, za Zagrepčane, sa Zvjezdanom Marjanovićem, Bornom Šercarom i Antom Gelom, a onda se sjurio s pozornice direktno u helikopter, kako bi stigao zabaviti i Splićane na rivi, na kojoj su ga pratili njegovi “Dupini”.
Ponos i tuga
A kako su se glazbenici osjećali na Korčuli? Svi su se nekako složili da se u njima probudio neizmjeran ponos, a s druge strane i velika tuga tako da je to činilo jedan miks emocija. Petar Grašo jutro nakon nastupa brodom je otišao u Split, a potom dalje na put, na koncert u Skopje koji mu je prvi veliki nakon zatvaranja glazbene scene zbog koronakrize.
Nina Badrić se, pak, s prijateljima, otisnula na pučinu i ostatak ljeta odlučila provesti u opuštajućoj atmosferi. A Petar Dragojević, inače Oliverov nećak, svojoj je velikoj obitelji ostao na raspolaganju za sve što im je posljednjih dana bilo potrebno.
I tako su protekli dani druženja i sjećanja na Olivera na drugu godišnjicu njegova odlaska. Glazbeno ju je zatvorilo mlado društvo ispred mikrofona, čije vrijeme tek dolazi, a sve uz pratnju eminentnih glazbenika, Oliverovih suradnika i prijatelja koji su im svirkom davali sigurnost. Baš onako kako bi to Oliver volio.