Dječak je na izletu s majkom. Voze se vlakom između obalnih sjevernoirskih gradića, razgovaraju, gledaju ptice, čitaju nedjeljne novine, kupuju dagnje i haringe ako slučajno kasnije ogladne. Jesenje sunce blista u teglama džema. Pjevač ovo ne pjeva, pripovijeda mirno, gotovo nemarno uz pratnju klavira i gudača, ali kad se nakon dvije minute dječak okrene i upita majku: "Ne bi li bilo divno da je ovako svaki dan?", a muzika se odjednom zaustavi, kao da je netko škarama prerezao vrpcu, ja se na nekoliko sekundi zaustavim preneražen ljepotom. Više od trideset godina, sve od hiljadu devetsto osamdeset devete, slušam "Avalon Sunset", bila mi je to prva ploča Vana Morrisona i nekako mi je ostala najdraža, uglavnom zbog pjesme "Coney Island". Ako mi je loš...