Ukusan spoj kantautorskog rocka i etnomotiva

Malo čiju diskografsku karijeru izvođača iz postjugoslavenskih država pratim revno kao onu najpopularnijeg slovenskog kantautora Vlade Kreslina. Kako zbog toga što taj čovjek fakat zna napisati lijepu i jaku pjesmu, tako i zbog toga što je jedan od rijetkih čije cijepljenje rocka i u njegovu slučaju slovenskih, ali i balkanskih etnomotiva ne spada u uobičajeni kantu narodnjačkog dreka ili estradnjački kič.

I to je najprimjereniji diskurs za razumijevanje onoga što Kreslin čini s naglašenom emotivnošću pa i nostalgijom za boljim vremenima, ako su takva uopće postojala izvan naše imaginacije.

Zbog njegove žudnje za nekim jednostavnijim vremenima u kojima nije bilo sramotno izvoditi pjesme uz gitaru zamjetan je i “ključ” prvih “električara” iz 60-ih, no Vladi je jednako...