Svi ti oni tamo sviraju po birtijama, rekao mi je Max nakon što se prvi put, negdje sredinom sedamdesetih, vratio iz New Yorka. Moj prijatelj iz predškolskih dana, danas prepoznati majstor za specijalne efekte i vatromete (po dobru i po zlu, ovisi koga pitate), Max je bio ugrabio najljepšu curu u gradu, mislim da je bila kći nekog gostujućeg profesora ili ambasadora (ili je bila na studentskoj razmjeni?), i kada je ona otišla, krenuo je i on za njom u New York. Tamo je naletio na Johna Mayalla, legendarnog "oca britanskog bluesa" koji je, kao i ostali, što mi ovdje nismo znali, nastupao u nekom klubu sa šankom i nekoliko stolova. Max je volio i Mayalla i birtije. Bio je impresioniran.
Blistava karijera
Vjerojatno prvi put nakon toga sjetio sam se te Maxove rečenice dvadesetak god...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....