Pri spomenu najpopularnije novovalne pa i najtiražnije punk grupe Blondie svima će prvo na pamet pasti glas i lik legendarne blondine i pjevačice Debbie Harry u koju sam se smrtno zaljubio kad sam 1979. godine kupio album “Parallel Lines”. Meni je tada bilo dvanaest, a njoj trideset i četiri godine, ali u mom srcu nije bilo prepreka za našu ljubav. Na školskoj sam kuti nosio veliki, šljokičasti bedž s imenom grupe Blondie, a neke sam bedževe i sam izrađivao jer nije ih tada bilo lako nabaviti. No već sam godinu dana kasnije, čvrsto odlučivši da se želim baviti rock kritikom, počeo zamjećivati da je Blondie puno više od glasa i stasa Debbie Harry.
Chris Stein je bio i ostao gitarist koji je savršeno raspucavao melodije koje sam pjevušio po cijele dane, Nigel Harrison je pumpao svojim basom, Jimmy Destri filao zvuk svojim klavijaturama, a srce ili motor grupe Blondie bio je bubnjar Clem Burke. Rođen je 24. studenoga 1954. u New Jerseyu i od od mladih je dana pokušavao sve da se kao bubnjar domogne New Yorka. Patti Smith, premda i sama pristigla iz New Jerseya u New York, odbila ga je za bubnjara njenog pratećeg sastava jer joj je rekao da mu je uzor John Bonham iz Led Zeppelina premda je iz albuma grupe Blondie bilo jasno da je bubnjao bitno drugačije od Bonhama. Konkretno, bubnjeve je lupao više u stilu Ringa Starra iz The Beatlesa i Keitha Moona iz The Who što će se pokazati savršenim za punk i new wave pjesme grupe Blondie. Bio je precizan, brz i jednostavan, a ipak elastičan, melodičan i raznovrstan bubnjar, nalik onima kakve je u 60-ima za svoj “zvučni zid” rabio Phil Spector.
Stoga mu nije bilo teško svirati ni reggae, disco, pop, soul ili prve hip hop ritmove što je grupi Blondie omogućilo da u sebi objedini navedene stilove, perfektno ih kalemeći na punk i new wave. Bio je pojam cool bubnjara, za Blondie, punk i new wave nalik onome ono što je za rock & roll i za Rolling Stonese bio Charlie Watts. I kad se činilo da svira ravno, uvijek je swingao i tim svojim ritmovima činio punk i novovalne pjesme Blondie savršenim pop hitovima. Jednom zgodom, kasnije, izjavio je da je "bilo prijeteće” kad je u singlu “Heart Of Glass” (1979) uporabljena ritam-mašina, ali i da se nikada nije “našao u situaciji u kojoj će ritam-mašina preuzeti sve”. A zašto i bi jer, kad je trebalo, bio je precizniji i od ritam-mašine pa mu je mjesto u Blondie zauvijek ostalo zagarantirano. Clem Burke je umro od raka, igrom slučaja 6. travnja 2025. godine, baš na dan kad je prije 27 godina osnovan Jutarnji list za koji pišem ove retke o meni jednom od najdražih bubnjara. Clem je bio i ostao “heartbeat” grupe Blondie.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....