1. The Strokes - New Abnormal
Veliki povratak njujorškog benda zbog čijeg smo debitantskog albuma na samom početku 21. stoljeća pomislili da rock'n'roll opet može biti cool. "New Abnormal" je koherentan i konzistentan album, bez ijedne slabe pjesme, kao što je recimo bio "AM" Arctic Monkeysa, prekrasnih gitara (samo da spomenem "Selfless"), tople poput sunca produkcije Ricka Rubina i bezgrešnog vokala Juliana Casablancasa koji je cijeli album otpjevao poput slavuja.
Na trenutak podsjeća na najbolje trenutke "Is This It" - kao u "Bad Decisions", omiljenoj pjesmi mog 11-godišnjeg sina. Cijeli album je poput nekog fantastičnog putovanja, idealan za sanjarenje u ovoj šugavoj godini. The Strokes su sazreli na najbolji mogući način - trebalo im je punih 19 godina da snime album koji može stati uz bok njihova epohalnog prvijenca. Malo jesam u čudu što je "New Abnormal" gotovo potpuno zanemaren na listama najboljih albuma ove godine. Ali koliko sam ja u dosluhu s nekim današnjim 20-godišnjacima - njima su novi The Strokes itekako važni.
2. Waxahatchee - Saint Cloud
Moj soundtrack prve ovogodišnje apokalipse - proljetnog lockdowna i zagrebačkog potresa. Prvi put sam čula za ovaj projekt američke indie folk glazbenice Katie Crutchfield kada je kolega u Guardianu njezin aktualni album već u ožujku proglasio jednim od najboljih, usporedivši je s Bobom Dylanom. Ako - poput mene - ne možete slušati ostarjelog Dylana - Waxahatchee je rješenje. Ovo je indie folk u najboljem izdanju, a singl - Fire jedna je od pjesama godine. Ako na svoju playlistu trebate uvrstiti neku novu glazbu - neka to za ovu godinu bude Waxahatchee.
3. Rufus Wainwright - Unfollow The Rules
Veliki sam Rufusov fan i svaki njegov album za mene je događaj, tim više što je od njegova prošlog albuma "Out of the Game", koji je snimio s Markom Ronsonom, prošlo osam godina. Na novom albumu se ovaj kanadsko-američki pjevač još više udaljio od popa: pred nama je niz raskošno produciranih balada, na trenutak gotovo opernog formata, s ambicijom ispisivanja neke nove velike američke pjesmarice 21. stoljeća. "Romantical Man" i "Peaceful Afternoon" dramatične su i sugestivne balade s albuma koji je Rufusu donio i nominaciju za Grammy.
4. Tame Impala - Slow Rush
Svaka godina treba jedan dobri plesni album, a ove godine lagana čagica dolazi iz Australije i potpisuje je Kevin Parker koji stoji iza psihodelične senzacije poznate kao Tame Impala. Malo diska, malo Bee Geesa, pa čak pomalo i Aira iz razdoblja "10 000 Hz Legend" - temeljni su sastojci ovog dobro ispričanog albuma. Jer ono što Kevinu Parkeru očigledno dobro ide jest dojmljiva, atmosferična naracija. U koju svatko od nas upisuje vlastitu priču.
5. HAIM - Women In Music Pt. III
Ovaj hipsterski ženski bend iz Los Angelesa nisam slušala prije ovog albuma. Tri sestre Haim napravile su krasan radio friendly album koji se podjednako sviđa meni i mojoj kćeri tinejdžerici. Kao i mnogi mladi glazbenici danas, iz meni baš ne posve jasnih razloga, i Haim se fura na Fleetwood Mac - rezultat je doista lijep soft rock album.
6. Taylor Swift - Folklore
Ova godina je puna iznenađenja: jedno od njih je i odustajanje Swift od (neuspješnog) jurišanja na tron pop kraljice i vraćanje onome što najbolje zna - skladanju beskonačno introspektivnih pjesama, zapakiranih u folk. Jako je lijep duet s Bon Iverom.
7. Gorillaz - Song Machine, Season One: Strange Timez
Damon Albarn je opet pokazao svu raskoš svog talenta; s Robertom Smithom je napravio himnu aktualne depresije, za Becka je napisao pjesmu kao da je izašla iz kataloga ovog američkog postmodernista, a s Peterom Hookom je rekreirao New Order.
8. The Weeknd - After Hours
Za svoj je novi album kanadski pjevač Abel Makkonen Tesfaye, poznatiji kao The Weeknd, izmislio novu, urnebesnu personu, krvavog, u tuči nastradalog tipa u tamnocrvenom odijelu. Prvi singl s albuma - "Blinding Lights" - jedna je od pjesama godine.
9. Harry Styles - Fine Line
Ovaj album je tako nisko plasiran samo zato što je izašao krajem prošle godine, baš kao i zadnjeplasirana King Princess. Teško se odlučiti za omiljenu pjesmu s ovog soft rock dragulja, možda ipak Watermelon Sugar - jer je zajedno s djecom pjevam dok se vozimo automobilom.
10. King Princess - Cheap Queen
Definitivno moje najveće otkriće ove godine. Mora da ima nešto u 22-godišnjoj lezbijki Mikaeli Mullaney Straus iz Brooklyna da je potpuno svojom (pop) glazbom i nevjerojatnim rock gardom zaludila jedan sredovječni bračni par. Mladenački sočne i seksi ljubavne pjesme.