Tijekom prvog "izdanja", od 1993. do 2001. godine, pulski festival Art & Music na nekoliko je dana koncem sprnja ili početkom kolovoza pružao privid normalnosti, predstavljajući tadašnje demo-bendove koji su u nemogućoj situaciji tražili svjetla reflektora. Jedan od takvih bio je i riječki garage-rock bend The Stuff kojem sam nakon pobjede na Art & Musicu koliko-toliko pomogao da dođe do debi albuma "Majmuni iz sjene" (1995). Četvrt stoljeća kasnije zvoni kućni telefon, a s druge strane žice otprve prepoznajem brundavi glas Zdravka Kasapovića - Piggyja.
Obavještava me da sa sinom Denijem, kojem je prepustio ulogu frontmena, ima bend One Possible Option i album "No King". Pitanje je koliko će odskočiti na domaćem tržištu, kako to već biva s našim bendovima koji pjevaju na engleskom jeziku, no OPO je uvjerljiv sastav koji tehnički vješto spaja post-grunge i alter-metal s modernijim pop strujanjima, sintisajzerskim tapiserijama i industrial-rockom.
Melodije su jake, bas gitara mrvi zidove, bubanj udara u želudac, gitara i sintisazjeri u glavu, a Denijev falseto je dojmljiv i efektan. Uz refleksije bendova poput Nine Inch Nailsa, Deftonesa, Soundgardena, Toola i Linkin Parka stihovi tematiziraju nemogućnost prosperiteta i realiziranja težnji, prisilnu vrtnju u krug i bijeg u sebe, besmisao sadašnjosti i upitnost budućnosti. Nije moja šalica čaja, ali kvaliteta je nepobitna pa je pitanje koliko bi daleko OPO dobacio da ne dolazi iz Rijeke nego iz Seattlea.