Pred petnaest tisuća ljudi u zagrebačkoj Areni zbio se koncert koji je održan s nevjerojatnim nabojem emocija "Dovoljno je reći Aki", gdje su i glazbenici i publika slavili život Akija Rahimovskog na koncertu Parnog valjka i njihovih prijatelja. Te su se večeri izmjenjivali brojni hitovi kultnog benda, koje su snimili u svojoj dugoj i bogatoj karijeri, a sve je započelo pjesmom "Za malo nježnosti", na kojoj se čuo Akijev vokal. Husein Hasanefendić Hus poručio je s pozornice da se neće tugovati, nego slaviti. I zapjevao "Zastave", a potom najavio prijatelje benda, muzičare s kojima su surađivali družili se, poštovali...
Glasajte za svoje favorite u finalu Zlatnog Studija
Pero Galić otpjevao je "Prolazi sve, zar ne", Massimo "Samo da znaš" i "Pusti nek‘ traje", Filip Rudan "Stranicu dnevnika", "Ostani s njim" i " A gdje je ljubav", Nina Badrić "Nemirno more" i "Vrijeme Ljubavi", a Dino Jelusić "Ljubavnu", "Jesen u meni" i "Dođi".
Kristijan Rahimovski, najstariji Akijev sin, zapjevao je publici "Zagreb ima isti pozivni", "Gledam je dok spava" i "Kada me dotakne". I kad je zamolio publiku da svjetlima mobitela osvijetli zagrebačku Arenu, atmosfera i publika toliko ga je ogolila da nije mogao prisegnuti suze.
Nakon nekog vremena, Hus se u emisiji Diskografska spajalica otvorio radijskim voditelju i uredniku na Drugom programu HR-a Zlatku Turkalju i ispričao što mu je prolazilo te večeri glavom, otvoreno govorio o svojim emocijama, kao i onih dečkiju iz benda.
- Znači, mi smo na probama imali ispade. Svako malo netko bi počeo ridati. Bolno je bilo. Prije nego što smo izašli na pozornicu, okupili smo se kao nogometna ekipa, samo da izdržimo prvu stvar, da se ne slomimo. Nakon toga, imao sam još zadatak da krenem sa "Zastavama", jer to je opet neka naša intimna priča, mene i Akija, koji pred "Zvečkom" kujemo planove i kužimo istine.
Prvo sam rekao: "Neću gledati publiku", jer sam bio uvjeren da ću vidjeti dio publike koji plače. To znači da ću se ja raspasti, garantirano. Cijelo sam vrijeme gledao u pod, ali u jednom trenutku sam vidio, malo ukoso ispred sebe, nekoliko djevojčica koje brišu suze.
Trebao sam početi pjevati te "Zastave", no ja prvo nisam pjevač. To je moja intimna ispovijest. Htio sam reći Preksiju: "Ti počni". Bila mi je takva knedla u grlu. Vidio sam Brka, Brku suze idu. Teško je to... Ukratko rečeno, bilo je to jedno neponovljivo druženje i kada je prestalo svima im je bilo žao. Aki je bio veliki glazbenik, jednostavan, svoj i nemoguće je bilo ne voljeti ga.
