Jeruzalem je, unatoč svoj njegovoj životnosti i živopisnosti, grad u čijoj arhitekturi nema boja, u kojemu su građevine, sve, nalik boji pijeska, stapaju s okolinom u kojoj se nalaze. Naravno, to ne umanjuje njegovu ljepotu, dapače. Grad je to u kojemu su kulturna pripadnost i religija gotovo pa dominantan diskurs, snagom uvjerenja, umijećem pripovijedanja,odjećom. U kojemu ćete vidjeti kako se u crkvi na mjestu gdje je razapet Isus, a moli nekoliko zajednica, vrata zatvaraju točno u 19 sati, a u neposrednoj blizini, na Zidu plača, odvija se svečanost kojom se djevojke i mladići primaju u vojsku. Na onom dijelu Zida plača na koji se ulazi po spolovima, djevojčice u zanosu, uranjaju svoja lica u svetu knjigu, njišu se. Dok gledamo Jeruzalem s jednog od najljepših pogleda, vodič nam objašnjava da grobno mjesto na Maslinskoj gori, a sve ih je manje, košta kojih 150 000 dolara. Vizualno dominira zlatna kupola, predmet mnogih sporova.
Išli smo i u Betlehem, na palestinski teritorij, turisti prolaze bez većih problema, zid kojeg je svojedobno oslikao Banksy, viđala sam ranije samo na fotografijama, preko mreža. Sada je u neposrednoj blizini zida i Banksy shop. Mjesta su to na kojima se dogodila povijest, neovisno o vjeroispovijesti.
Razlog našeg dolaska nastup je Zagrebačke filharmonije u Jeruzalemu. Dirigent je Dawid Runtz, sopran Marija Vidović, lokacija Jeruzalemski teatar, Henry Crown. Poljak Runtz, koji je dvije godine na čelu Zagrebačke filharmonije,, s orkestrom se dobro slaže, nisam čula nikoga od njih, da išla loše o njemu kaže. Vesela su ekipa, puno je pjesme i zabave s njima na putu, a kako putuju njihovi instrumenti, ovisno o veličini, priča je za sebe.
U svakom slučaju, Runtz je onaj tip dirigenta koji svoju jednostavnost duguje činjenici da radi upravo ono za što je rođen da radi, on fizički osjeća glazbu, unosi se u svaku pjesmu posve, kao uostalom i orkestar kojim dirigira.
Program je započeo prvo izraelskom, potom hrvatskom himnom, potom je izvedena Hora, iz simfonijske poeme "Emek", op.45. Marca Lavryja, a prešlo se potom na skladbe hrvatskih skladatelja. Prvo jedna vesela, hrvatska tradicionalna pjesma, "Ljubav se ne trži" koju je uz Zagrebačku filharmoniju otpjevala Marija Vidović potom je izvedena skladba bivšeg hrvatskog predsjednika Ive Josipovića "Samba da camera" te dvije skladbe velike hrvatske skladateljice o kojoj se mnogo protekle noći govorilo Dore Pejačević, "Metamorfoza" i "Ljubavna pjesma". Jelenu je iz opere Nikola Šubić Zrinski otpjevala ponovno sopranistica Vidović. Za drugi je dio koncerta ostavljena Symphony in D minor, kojeg je odabrao sam Runtz.
O svemu nam je Runtz nakon koncerta rekao: "Možemo biti ponosni jer je naš koncert jako dobro primljen od publike u Jeruzalemu. Jako smo uzbuđeni bili i kad smo vidjeli da je puna dvorana, sve su karte bile rasprodane. Zadovoljni smo i entuzijastičkim aplauzom, i ovacijama publike koja je bila na nogama, to je bio najbolji dokaz da je naš koncert cjenila publika".
Na pitanje kako je odabrao upravo Franka, koji je podigao publike na noge na kraju koncerta odgovara: "Ove smo godine slavili 200 godina Franka, i svirali smo ga u listopadu u Zagrebu. Ideja je bila da odsviramo njegovu jedinu simfoniju, koja se smatrala kontroverznom kada je nastala, to je bio eksperiment s formom, i možda publika nije mogla na prvu prepoznati" govori dalje.
"Obilježit ćemo smrt Dore Pejačević, 23. ožujka je sto godina od kada je umrla. Mislim da je to dobar način da se njezina muzika i njezin repertoar u Zagrebu promoviraju. Ona jest poznata, no želio bih ju dodatno predstaviti". O odnosu s okrestrom govori: "Imamo dobru bazu, orkestar rade, ovakva nas putovanja zajedno još više zbližavaju. Jako sam ponosan na njih, zna se dogoditi da već znaju što želim kada ih pogledam".
U Izraelu je prvi put" Vjerujem da svaka osoba barem jednom mora posvetiti svetu zemlju. Za nas je to bio profesionalni posjet, no ovo je mjesto važno za sve nas, ima nešto duboko".
Svirali su u dvorani Henry Crown, nazvanoj po jednom od donatora, američkom bilijarderu koji je u neko doba života posjedovao i Empire State Building. Građevina u kojoj se nalazi dvorana, a koju je sedamdesetih godina podigao arhitekt Michael Nadler, iako impozantna, svojom se diskretnošću uklopila u prostor. Publika je ispunila čitavu dvoranu, oko tisuću sjedala. Na koncerte dolaze nešto ležernije odjeveni nego što se dolazi kod nas, bilo je i traperica i tajica. Među publikom našli su se brojni poklonici klasike, gospođa u publici rekla mi je kako ju Lavryjeva Hora podsjeća na njezina pokojna oca, koji je obožavao ovu pjesmu, nije mogla suzdržati suze. Govorilo se i o dvadeset pet godina prijateljstva dviju država Hrvatske i Izraela, a potom je Davor Štern, kao zahvalnost donedavnom izraelskom veleposlaniku u Hrvatskoj Ilanu Moru, dao kao zahvalu medalju koja govori o povijesti Filharmonije dugačkoj 150 godina. Ilan Mor govorio je kako je prije dva mjeseca otišao iz Hrvatske, koja i njemu i supruzi nedostaje, te kako su gotovo svaki petak bili na koncertima u Lisinskom. Koncert Zagrebačke filharmonije u Jeruzalemu nagrađen je dugačkim pljeskom. Nažalost, u prvom se dijelu koncerta moglo čuti i kako je nekome zazvonio mobitel, pa je u pauzi publika zamoljena da provjeri svoje telefone i stiša ih.
Uoči koncerta razgovarali smo s klarinetistom iz Zagrebačke filharmonije Davorom Rebom, koji je u Jeruzalemu već jednom svirao, no bilo ih je tada, govori, puno manje: "Dvorana je sjajna kad se napuni publikom. I proba je prošla sjajno, malo nam je trebalo da se priviknemo na akustiku. No, jedna je proba dovoljna da se snađemo". Komentirao je i program: "Program je zanimljiv. Drago mi je da se predstavlja toliko kompozitora. Dora Pejačević je u Hrvatskoj pomalo i zapostavljena, i Dawid Runtz je odlučio pokrenuti festival njoj u čast. Imala je sjajan muzički rukopis europskog kalibra za to doba,studirala je vani, žao mi je što se ne izvodi toliko često. Njezine su pjesme predivne. Izvodili smo ih i na nedavnoj turneji Engleskoj, i bila je dobro prihvaćena. Kao i skladbe Ive Josipovića".
Kako je došlo do gostovanja objašnjava nam ravnatelj Filharmonije Mirko Boch. "Prije tri godine sam prvi put o tom gostovanju razgovarao s bivšim izraelskim veleposlanikom Ilanom Morom. Meni je bila velika želja da nastupimo u Jeruzalemu, ovom gradu između neba i zemlje, svetom mjestu. Ovdje dolaze veliki umjetnici i veliki orkestri. Ilan Mor je dolazio na koncerte dok je bio u Zagrebu, hvalio nas je. No, potom su došli korona te potres koji je pogodio i Lisinski i nije nam bilo lako. Mi smo i dalje nastavili svirati, meni je kao ravnatelju bilo bitno da održim dobro mentalno stanje orkestra. Glazbenici su bili jako pogođeni, bilo je to teško razdoblje za nas, unatoč tome nastojali smo svirati kad god se dalo. Glazba je poziv, i bitno nam je da doprinosimo. Prije Jeruzalema, bili smo na turneji u Engleskoj u šest gradova, i napravili smo veliki uspjeh. Dobili smo poziv da dođemo ponovno 2024. godine. Iste nas godine zovu i u Pariz, što govori o snazi Zagrebačke filharmonije. Imamo i puno mladih ljudi, 120 glazbenika, održavamo međunarodne, otvorene audicije, i to nam puno znači. Kao što nam puno znači i ovaj koncert, no ne bismo bili ovdje bez podrške mnogih, i zato bih zahvalio i našim sponzorima" govori Boch i nastavlja: "Za mene kao ravnatelja, nastup u Jeruzalemu kruna je moje karijere. To je posebno mjesto, i vjerujem da će ovaj nastup ući u zlatno anale Zagrebačke filharmonije. Ovo je posebna zemlja na svakog čovjeka na kugli zemaljskoj, za našu kulturu, i ponosan sam".
Za Dawida Runtza govori: "Mlad je, trideset mu je godina, školovao se u staroj školi dirigentskog pristupa, no ima mladalačku energiju što daje dodatan štih. Daje i disciplinu, što je potrebno. Pred njim je sjajna karijera". Boch nam je objasnio i odabir skladbi: "Željeli smo pokazati naše kompozitore. Već su na Ivu Josipovića u Engleskoj sjajno reagirali, bilo im je zanimljivo i što imamo kompozitora koji je bivši predsjednik države. I ovdje cijene i poznaju našu kulturu. Što se tiče Dore Pejačević, iduće godine obilježit ćemo stotinu godina od njezine smrti. Za Franka se odlučio Runtz, to je jedna rafinirana glazba koja pokazuje orkestar u najboljem svjetlu, u dvorani u kojoj su svirali mnogi veliki orkestri. U ovoj zemlji postoje dva punkta za klasičnu glazbu, Jeruzalem i Tel Aviv. Završiti godinu u Jeruzalemu, bitno je za nas i za našu zemlju".