Samobor već dugo nije samo grad karnevala, kremšnita i bermeta, već uz gurmanske delicije već pola stoljeća donosi i probrane glazbene specijalitete. Što je davne 1976. krenulo kao mali lokalni festival, kroz polustoljetnu je tradiciju preraslo u uglednu manifestaciju zbog koje ljubitelji klasike sa zadovoljstvom svake jeseni dolaze u taj ljupki gradić u blizini Zagreba, gdje se spajaju ljepota arhitekture, prirode i umjetnosti. Svoje je jubilarno 50. izdanje festival započeo ovoga vikenda bombastičnim programima u svoje dvije središnje crkve: u petak, 26. rujna na svečanom otvorenju u Župnoj crkvi Sv. Anastazije koja nadvisuje središnji samoborski trg nastupili su Zagrebački solisti sa "svjetskim, a našim" kontrabasistom Božom Paradžikom, dok je večer kasnije, u subotu, 27. rujna u crkvi iznad koja je bremenita poviješću ovoga festivala, Franjevačkoj crkvi Marijina Uznesenja, u intimnom je ozračju muzicirao mega popularni Ivo Pogorelić. Intimnost i toplina ambijenta i akustike ono je što ovaj festival izdvaja iz mnoštva atraktivnih događaja klasične glazbe u obližnjoj metropoli gdje prostranost središnje dvorane Lisinski često ne uspijeva ostvariti idealnu emotivnu i doživljajnu poveznicu na razini interpret-slušatelj.
Na samoborskim pak koncertima dobijemo dojam "dvorskog muziciranja", kao da glazbenike slušamo u privatnom okružju, u njihovim radnim prostorima. Svjesni toga, organizatori na čelu sa skladateljem akademikom Srećkom Bradićem i glazbenom menadžericom Renatom Glojnarić, pokrenuli su svečarsko festivalsko godište najjačim adutima, s jednim novim i jednim "posuđenim" programom, koja su oba u datim okolnostima djelovali vrlo autentično i pružili posjetiteljima izniman doživljaj. Zagrebački su solisti s gostom Paradžikom koji je jedan od prvih kontrabasista svijeta, inače profesor na sveučilištima u švicarskom Luzernu i njemačkom Freiburgu, ostvarili izniman novi program, izmjenjujući djela poznatih skladatelja u obradaba bilo Paradžika, bilo koncertnog majstora ansambla, Sretena Krstića. Samo su solisti otvorili i zatvorili ovu večer u jednom dijelu Bachovim stavcima u Krstićevoj obradi (6. preludij u d-molu iz zbirke Dobrougođeni klavir, te sinfonia iz kantate Gottes Zeit ist die allerbeste Zeit BWV 106), dok je kao vrhunac večeri u središnjici programa izvedena najpoznatija Schubertova solopjesma, Vilinski kralj (Erlkönig) čije je uloge Djeteta, Oca i Vilinskog kralja Krstić ravnomjerno rasporedio među dionicama svojeg ansambla ostvarivši pravi odraz tog potresnog noćnog galopiranja kroz šumu sa smrtno bolesnim sinom.
Četiri dvopjeva uz klavir Johannesa Brahmsa op. 61 Paradžik je obradio za violinu i kontrabas kao soliste uz gudače, pokazavši svojim "slonovskim" gudačkim glazbalom svu ljupkost tona koji uspješno imitira ljudski glas i fleksibilnost tehnike u različitim ozračjima intimne romantične refleksije (Sestre, Redovnice, Fenomen i Poruke ljubavi). Posebno mu je u istom aranžerskom ruhu uspjela mladenačka romantična klavirska minijatura "Sjećanje" Dore Pejačević koju je posvetio starim članovima ansambla, kao i svojem nekadašnjem studentu, današnjem kontrabasistu Zagrebačkih solista, Antonu Papu, koji nastavlja njegovu "školu" mekog i pjevnog muziciranja na najdubljem gudačkom glazbalu. Naposljetku je gost romantičnim partiturama pridodao kontrasni Koncert za čelo i čembalo u e-molu, RV409 Antonija Vivaldija u vlastitoj obradi i izvedbi uz ansambl gdje se gudačima samo za ovu točku večeri pridružio čembalist Franjo Bilić, odnedavno stalni član Solista, s vrlo netipičnim izmjenama Adagio i Allegro sekcija. Solisti su za kraj, bez Paradžika, pokazali svu raskoš skupnog muziciranja dvanaestorice gudače, što je s prethodno već spomenutim dodatkom, ostavilo dobar dojam kod publike.
Najslavniji predstavnik klasične glazbe s ovih prostora
Druge se ove glazbene samoborske večeri na koncertu u Franjevačkoj crkvi malo iznad one Sv. Anastazije, publici predstavio najslavniji i najtraženiji predstavnik klasične glazbe potekao s ovih prostora, pijanist Ivo Pogorelić. Kako kažu organizatori, trebalo im je nekoliko godina da ga uspiju dozvati na festival u gradu bez velike koncertne dvorane, ali kako Pogorelić s vremena na vrijeme voli pojedine programe namijenjene velikim prostorima isprobati i u intimnoj akustici crkve, rado je prihvatio poziv uveličavši ovu obljetnicu pravom ekskluzivom. Premda smo ga u istom programu Beethovenovih bagatela i sonata ovoga proljeća već mogli doživjeti u Zagrebu (17. svibnja 2025., Lisinski subotom), doživljaj u novom prostoru bio je nemjerljiv i jedinstven, po mnogočemu raritetan. Pogorelić nikad ne svira isto i uvijek reagira na prostor i publiku, gledajući je skromno u oči. Poput dječarca kao da se srami svirati, kao da mu je neugodno nakon svih tih godina nastupati pred publikom, osjeća nelagodu kad čuje pljesak, najradije bi svirao samome sebi ili samo mladom kolegi koga je doveo sa sobom u Samobor za okretanje nota od kojih se godinama ne odvaja. Kao da prvi put čita note, ne skida pogled s partitura iz kojih uvijek izvlači neku novu misao, poruku, osjećaj... To nikad nije isto, a opet jest prepoznatljivo njegovo.
Beethoven je važan skladatelj u njegovoj karijeri i svako toliko mu se vraća, uvijek nadograđuje svoje kreacije ozvučenja njegovih kultnih klavirskih formalnih i zvučnih partitura, raslojavanjem ritmičko-dobne strukture ili naglašavanjem "unutarnjih" glasova u slogu. Na isti je način donio genijalne interpretacije triju mitskih sonata gluhoga majstora, Patetičnu, Oluju i Appassionatu, ostavivši publiku bez daha, nižući ih kao da su dijelovi iste cjeline njegova interpretativnog luka u kojemu na mjestu Zlatnog reza (2/3) smješta dvije raspojevane bagatele istoga maustora (D-dur, op. 33, br. 6 i Es-dur, op. 126, br. 3). Odrekao se pauze, pokazao iznimnu moć i snagu koncentracije i intenziteta svirke, a iskreno oduševljenje i zanos u publici u kojoj je bilo istinskih l jubitelja njegove umjetnosti raznih generacija, raslo je sve do kraja kada je na ovacije "na nogama" odgovorio minijaturom Nocturno u Es-duru, op. 55, br. 2 iz opusa svojeg drugog omiljenog autora, Frédérica Chopina. Time je gledalište prigodno ispraćeno u prohladnu zvjezdanu samoborsku noć, obogaćeno doživljajem za pamćenje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....