Ne mogu reći da uoči predstojećih nastupa u Rijeci, Zagrebu i Požegi osjećam tremu. Više je to neka kreativna tjeskoba. Jer jazz je takva vrsta glazbe u kojoj je nužno da se događaju neočekivane stvari, i to je zapravo i najljepši dio te priče.
Što se tiče repertoara, pokušat ćemo udahnuti jedan nov život starim uspješnicama bivše jugoslavenske zabavne glazbe, svim onim hitovima kojih se sjećamo, ili ne sjećamo, dakle Arsena Dedića, Beti Jurković, Bisere Veletanlić, Indexa, Dalibora Bruna, Tereze Kesovije, Zvonimira Krkljuša... To neće biti samo pop, niti samo jazz, već jedna zapaljiva mješavina. Nešto plesno i pjevno i ujedno kontemplativno - kaže Vesna Pisarović koja se, priznaje, jako veseli koncertu u Požegi.
Prvi nastup
- Uvijek se rado vraćam u Požegu, gradu moga muzičkog odrastanja, gdje su se neprestano događali najnevjerojatniji spojevi stilova, subkultura, iskustava... Nedavno sam rekla da je za mene to grad gdje je, za nekoga tko odrasta, razlika između Lepe Brene i Sex Pistolsa jako mala. Toliko je prisna ta sredina. Tako da me posebno veseli predstaviti ovaj glazbeni projekt svojoj požeškoj publici, jer tu je također riječ o najnevjerojatnijim spojevima: i jazzu i popu, i swingu i latinu, i prepjevima talijanskog rocka i srcedrapateljskim baladama, i sve to uz jedan nadasve razigran pristup.
U svakom slučaju, zahvalila bih na podršci i entuzijazmu mojih požeških prijatelja pri organiziranju čitave ove priče, Gradu Požegi, a posebno potpori i inzistiranju Radija Valis Aurea, ali i veoma znatiželjnoj publici, koja je već rasprodala karte za prvu planiranu večer - kaže Slavonka koja je prvi nastup imala prije 28 godina podno Papuka.
- Sjećam se da sam kao 11-godišnjakinja izvodila “Lambadu” na nekom čudnom jeziku, koji sama nisam razumjela. Bilo je to na manifestaciji “Zlatni glas zlatne doline”, i to u rodnom selu moga oca, Kaptolu - prisjeća se naša eurovizijska predstavnica. Koja joj je danas prva asocijacija na razdoblje dok je izvodila pop glazbu?
- Ono najljepše, a to je sama publika. Uživala sam u tom jednom veoma intimnom i prisnom odnosu s publikom, čije sam emocije neprestano osluškivala: na koncertima, u slučajnim susretima, preko obraćanja fanova, dakle svugdje gdje sam neprestano tražila inspiraciju za jedno takvo neposredno emotivno obraćanje koje pruža pop glazba - govori Vesna koja je jazz glazba, ističe, uvijek pratila, a jazz je posebno zavoljela zbog truda niza entuzijasta sa zagrebačke scene, poput Mate Škugora, koji je kroz festivale poput Žednog uha našoj publici uspio približiti najnovija strujanja svjetskog jazza.
Sljedeći projekti
Pomaže li joj jazz pri vožnji bicikla, koju prakticira sa suprugom Ozrenom Pupovcem?
- Ne, jer riječ je o dvije potpuno različite vrste discipliniranja tijela i duha. U jazzu se u svakom slučaju nikad ne vrtite u krug. Što se bicikla tiče, za mene je to lijepa strast i hobi, ali i divan način doživljavanja prirode - kaže glazbenica koja će na predstojećim koncertima publici predstaviti album “Naša velika pjesmarica”.
- To je neka vrsta moga osobnog “statementa” o vlastitom bavljenju popularnom glazbom. Naprosto, zanimalo me kako je to moje iskustvo moguće povezati s jazzom. Stoga sam i zaronila u riznicu bivše jugoslavenske popularne glazbe, ne da pronađem neke vječne evergreene, već da otkrijem materijal koji bi bio podložan jednom više zaigranom i eksperimentalnom pristupu koji pruža jazz. Dakle, kako napraviti ne nešto prepoznatljivo, već nešto začudno i novo od svih tih starih hitova i šlagera.
Na kraju, čini mi se da je takav pristup, bez nostalgije, jedino što im može dati nov život - kaže Vesna koja u budućnosti planira iznenaditi publiku vlastitim skladbama, istodobno radi i na jazz projektu, ali i albumu inspiriranom gotovo pa neopjevanim heroinama sevdalinki, poput Emine Zečaj.