Novi album Eminema, Marshall Mathers LP2, američki kritičar magazina Rolling Stone opisuje kako vrstu nastavka filma koja natjera ljude da u nevjerici viču na ekran prije nego što su uopće zagrijali sjedala.
Trinaest godina nakon prvog 'Marshall Mathersa' američka reperska zvijezda nije izgubila svoju vještinu, smatraju mnogi, ali Jutarnji.hr je za adekvatan osvrt na novi album Eminema angažirao pet poznatih domaćih reperskih imena - Ivana Vedaka Rofellosa, Kandžiju, Frenkieja, Phat Phillieja i Prikija - da doznamo što nam novoga Eminem donosi.
Naslovnica novog albuma ista je kao prvi Marshall Mathers, samo bez Eminema koji je sjedio pred vratima
Ivan Vedak Rofellos: 'Standarno odlično i točno Emovo repanje'
Eminemov osmi album po redu, nastavak njegovog najboljeg albuma, “Marshall Mathers LP” iz 2000., donosi za svakog ponešto, ali vjerujem da će više oduševiti njegove hardcore fanove nego širu publiku. Album pod packom Dr.Drea i Rick Rubina ima vrhunski zvuk, standarno odlično i točno Emovo repanje, i ponovno proživljavanje tema sa “Marshall Mathers LP"-a. Ako ste uživali u orginalnom albumu, i njegovom stilu punom problema sa majkom, bivšom ženom, svijetom poznatih, koje ponovno kao teme oživljava na ovom albumu uživat ćete i u ovom uradku. Od stvari sa albuma koje bi posebno izdvojio su Berzerk i Survival koji su protkane njegovim unikatnim stilom. Osobno sam očekivao više od albuma, ali to je sukladno količini hypa koje je Em digao ovim albumom, kao i svakim prije. Album zaslužuje solidnu trojku, ako ne i nategnutu minus četvorku. Svakako vrijedan slušanja, ako zbog ničeg drugoga onda zbog Eminemovog tehnički odličnog repanja.
Kandžija: 'Repa i piše tekstove kao tata, ali djeca većinom ne slušaju roditelje'
Iskreno, singlovi (Bezerk, iako je Beastie tribute, i ova sa Rihannom) su mi, malo je reći, loši i mislio sam da je Eminem propao totalno nakon Love the way you lie, i apsolutnog trežnjenja jer jednostavno nije toliko zabavan kao prije, a ozbiljnost mu ne leži, vjerojatno zbog konteksta koji je stvorio o sebi, bilo preko glazbe ili medija. Album me iznenadio, jer je nadošao očito, i repa stvarno kao nikad do sad, sve živo k'o da mu se rimuje, čak i pretjeruje, pomalo na mišiće. Ok je što je ponovo ljut, i tekstovi su isto na tragu starog, ali po meni fali produkcija Drea koji je očito ispao iz glazbe, a ta produkcija ga je realno iznjela. Uz to i današnja muzika se promijenila, što i on zna te se pokušava nositi s time pa radi te pjevačke refrene. Ima jedna stvar koja zvuči k'o Coldplay iz ere Grungea, i jedna koja na trenutke vuče čak na Beatlese itd.
Mogao bih pisati sto stranica, ali ukratko, mislim da je Eminem previše prljavog veša iz svog života stavio u glazbu, pa se muči uspoređivanjem samog sebe sa svojim imidžom, koji naravno nije stvaran, ali u pjesmama jest. To svi izvođači imaju, no to valjda iskustvom riješe.
Realno, ako gledamo da je hip hop hot spot glazbe kao što je nekad bio rock'n'roll, te se sad maksimalno cijedi, on je definitivno na poziciji Elvisa, što zbog odgovarajuce boje kože, što zbog kvalitete. Također, mislim da je odrastao, i, istina je, i repa i piše tekstove kao tata, ali djeca većinom ne slušaju roditelje.
Frenkie: 'Ponovo možemo čuti starog, duhovitog, inteligentnog i prije svega zajebanog Eminema'
Kada sam čuo prvi Eminemov single Berzerk bio sam oduševljen. Bilo je lijepo čuti kako baca savršen flow preko oldskul beata Ricka Rubina, odličan odabir za jedan single koji pokazuje koliki je Em zapravo izvođač. Jer u vrijeme velikog trap talasa, i kada skoro svi reperi u Americi koriste spore dirty south beatove, on dođe sa nečim kompletno suprotnim.
Na drugoj pjesmi, Rap God je ponovo zablistao i pokazao neviđenu tehniku na kojoj će mu mnogi pozavidjeti. Sve u svemu te dvije pjesme su me još više „naložile“ i jedva sam čekao da čujem ostatak albuma. Nakon trećeg singla sa Rihanom oduševljenje je malo splahnulo. Po mom mišljenju totalno nepotrebno, Rihana je već previše refrena otpjevala i ta kombinacija uopće više nije zanimljiva. Ne samo njih dvoje, nego generalno Rihana i bilo koji mc.
Skyler Grey je tu već zanimljivija i po meni puno bolja kombinacija. Što se tiče beatova, pored Berzerka i Rap Goda, odlični su mi Brainless, Evil Twin i So much better.
Pozitivno iznenađenje je Eminemovo pjevanje na Stronger then I was i u spomenutoj So much better. Generalno mi se način Eminemovog repanja na ovom albumu jako sviđa, jer nema njegovog drugog alter ega, a to je Slim Shady. Kada uskoči u tu ulogu njegovo repanje zna biti iritantno i jednostavno previše „kreveljenja“ za moj ukus. Jedini su minus, za jednog deklariranog repera poput mene, pop elementi koji se provlače kroz par pjesama. Međutim, na kraju mislim da je ovo odličan album na kojem ponovo možemo da čujemo starog, duhovitog, inteligentnog i prije svega zajebanog Eminema. Album toplo preporučujem!
Phat Phillie: Odavno sam prestao sa oduševljenjem iščekivati njegove albume, ali...
Phat Phillie: 'Marshal Mathers dvojka definitivno stiže kao osvježenje'
Kao i svaki drugi Eminemov album i ovaj se super iščekuje kao da ostatak muzičke industrije ne postoji taj tjedan kad izlazi Marshall Mathers. Sjećam se da je 1997. godine, kada sam poslovno bio u Detroitu na božićnom domjenku kompanije 'Pelle Pelle' (u to doba vodeća firma za proizvodnju hip-hop odjeće), Em bio poznat samo u underground rap krugovima. Taxist koji me je vozio vrtio je Eminema u autu i ja sam sa zadnjeg sica dobacio 'Eminem'? Frajer se toliko oduševio što znam za njegovog lokalnog heroja da mi je sve vožnje u sljedeća 2-3 dana ponudio u pola cijene. Odavno sam prestao sa oduševljenjem iščekivati njegove albume, ali Marshal Mathers dvojka definitivno stiže kao osvježenje u doba kad se tzv. 'pop corn' iliti 'turbo folk' rap dobrano ustoličio na radijskim i klupskim playlistama, te top listama diljem Amerike i ostatka svijeta.
Pozdravljam angažman legendarnog Ricka Rubina koji opet postaje najznačajniji hip-hop producent, baš kao i nekad sredinom 80-ih kada je s Russell Simmonsom u svojoj studentskoj sobici na NYU (New York University) oformio Def Jam etiketu i svijetu predstavio LL Cool J-a, Beastie Boys i Run DMC.
Osim Emovog albuma, Rick je u zadnje vrijeme svoj 'golden yoga touch' dao i Jay Z-iju na 'Magna Carta Holy Grail' te Kanye Westu na 'Yeezus'. Također pozdravljam retro Beastie Boys 'Licensed To Ill' 80's zvuk na najavnom singleu 'Berzerk'. 'Rap God' stvarčica zvuči super moćno u svojih 5-6 minuta i u žestokoj je rotaciji utorkom u mojoj emisiji Blackout na Radiju 808. Fantastično mi je da Em u toj istoj pjesmi spominje Lakim Shabbaza i Pharoahe Moncha kao svoje uzore. Isto se tako sjećam kad je primao Oscara za najbolju pjesmu u filmu ('8 Mile'), spomenuo je i Masta Acea što je bilo jako lijepo, s obzirom da je Em upravo od Acea posudio svoj flow (i usavršio ga). Primjetio sam da Dre nije radio niti jedan beat!?
Ostatak albuma sam preletio, s obzirom da imam dvoje malih indijanaca doma teško je odvojit 80-ak minuta u komadu (zajedno sa bonus diskom), osim kad indijanci odu na spavanje, a tada se i poglavici prispava. Preslušat ću ga u miru čim ulovim malo cajta. Časna riječ!
Haris Rahmanović Priki: 'Mislim da se Eminem malo pogubio...'
"Mislim da se Eminem malo pogubio u želji da poprati sve trendove koji se trenutno dešavaju. Što se tiče tehnike i lirike to je uvijek bilo na nivou ali nekako kompletna slika albuma nije kompaktna. Najbolja stvar na albumu mi je Wicked Ways, nemam nekih posebni razloga, pjesma jednostavno dobro zvuči".