U danima u kojima jedni smatraju da je koronavirus blaži oblik gripe, drugi da je posrijedi pogubna pandemija, a treći da smo nadomak armagedona, naš glazbeni kritičar priklonio se apokaliptičnom scenariju jer je taj prostim okom nevidljivi nametnik ukazao na to koliko je naša superiorna i umrežena civilizacija slaba i krhka te koliko brzo može skliznuti u kaos i destrukciju.
Uz pjesme s ovog popisa, po jednu za svaki od 24 sata Sudnjeg dana i posloženih da se nadovezuju, moglo se priložiti i niz ovdašnjih poput “Smaka svita” TBF-a, “Zone sumraka” Filma, “Ja sam budućnost” Majki, “Lublana je bulana” Pankrta, “Hipnotisane gomile” Partibrejkersa, “Užas je moja furka” Azre, “Treninga za umiranje” Hladnog piva, “Kolona” Damira Avdića... koje naslovima i ponekim stihom korespondiraju sa stanjem Hrvatske, susjedstva i svijeta posljednjih tjedana. Slobodno nadodajte vlastite “doomsday” favorite.
MERLE HAGGARD - Are The Good Times Really Over?
Zbog stihova “kotrljamo li se poput grude snijega prema paklu” ova Haggardova pjesma je primjeren početak soundtracka Sudnjeg dana. Snimio ju je nekoliko godina nakon svršetka rata u Vijetnamu koji je podržavao, no taj tvrdi desničar i jedan od najvećih country kantautora ipak je već 1982. godine znao zašto su dobra vremena iza nas.
JOHNNY CASH - The Man Comes Around
“The Man Comes Around” (2002.) s istoimenog, četvrtog po redu albuma koji je Cash snimio s Rubinom predikcija je Sudnjeg dana. A Onaj koji dolazi odlučit će tko će od nas biti oslobođen, tko osuđen. Prvi će zazivati (ime Božje), drugi će plakati (od jada). Prvi će se (ponovo) roditi, drugi će umrijeti (i gorjeti u paklu), ali Sudnjem danu nitko neće izmaći.
BOB DYLAN - All Along The Watchtower
Ne prijeti nuklearna kataklizma pa je umjesto “A Hard Rain’s Gonna Fall” moj izbor “All Along The Watchtower”. Život, poput Dylana, odavno smatram (lošom) “šalom”, a vrijeme u kojem živim (samo) “konfuznim”, no dok on 1967. pjeva da “negdje mora postojati izlaz”, kasnije postaje izlaza nema, a i granice Europe danas izgledaju kao “kule stražare” pored kojih se probijaju horde unesrećenih s Istoka i Juga.
NEIL YOUNG - After The Gold Rush
U naslovnoj pjesmi istoimenog albuma iz 1970. godine Neil Young pjeva o “majci prirodi u bijegu” od ljudi koji su Zemlji nešto poput raka čovjeku. Uplašeni, “sanjaju o srebrnom svemirskom brodu u žutoj izmaglici Sunca”, a “uplakana se djeca okupljaju oko Izabranog”. Nažalost, izabranog još nema, a ni egzodusa na novi planet.
CREEDENCE CLEARWATER REVIVAL - Bad Moon Rising
Više sam puta vidio zlokobni Mjesec koji u pjesmi Creedencea najavljuje potrese, poplave i oluje kakva je prije nekoliko godina pomela Johna Fogertyja u Trstu. Nastup je prekinut nakon prve trećine, a mi smo stajali pod strehom Teatra Verdi dok je voda rasla kao u pjesmi Johnnyja Casha “Free Feet High And Rising”.
THE DOORS - The End
Malo što je u glazbi i filmu strašnije od pjesme “The End” The Doorsa u Coppolinu filmu “Apocalypse Now”. Ne znam što je pod utjecajem halucinogenih droga vidio Jim Morrison, ali to što je ugledao toliko je jezovito s Doorsima pretočio u “The End” da je čudo što nakon te pjesme uopće može biti nastavka života i svijeta. Horor.
JOY DIVISION - The Eternal
Sam Bog zna koliko sam dana proveo slušajući album “Closer” Joy Divisiona i zamišljajući nepostojanje sebe i svijeta, posebice uz beskrajno tužnu melodiju pjesme “The Eternal” i njezine početne stihove “Procession moves on, the shouting is over/Praise to the glory of loved ones now gone”. Ako najave Sudnji dan, to je moja pjesma za kraj.
THE BEATLES - Helter Skelter
“Helter Skelter” (1969.) The Beatlesa nema veze sa smakom svijeta, no to kako zvuči i što je ni kriva ni dužna inspirirala pokolj Sharon Tate i ostalih od strane manijaka inspiriranih Charlesom Mansonom svrstava je u red najapokaliptičnijih pjesama u povijesti glazbe.
THE ROLLING STONES - Gimme Shelter
U “Gimme Shelter” (1971.) Mick Jagger je uz mučnu gitaru Keitha Richardsa dočarao atmosferu sudnjeg dana u kojem svi pokušavamo naći zaklon. Problem je što zaklona nema i što ćemo svi najebati. Osim Keefa koji će uz žohare jedini preživjeti smak svijeta.
DAVID BOWIE - Five Years
A što ako nam u najboljem slučaju ostaje samo pet godina života na Zemlji? To pitanje hipotetički je postavio Bowie u pjesmi “Five Years” s konceptualnog albuma “The Rise And Fall Of Ziggy Stardust” (1972.) o biseksualnoj izvanzemaljskoj rock zvijezdi. Čovjeku dođe da se uz nju sklupča u fetalni položaj i u polusnu ugasne poput umiruće zvijezde.
THE CLASH - London Calling
“The ice age is coming, the sun’s zooming in/Meltdown expected, the wheat is growing thin/Engines stop running, but I have no fear/’Cause London is drowning, and I live by the river”. Joe Strummer možda nije sve predvidio točno, ali je ispravno ukazivao zašto je ljudski rod samome sebi najveća prijetnja. “London Calling” (1979.) je bio i ostao veliki znak upozorenja, no ljudi uglavnom nisu htjeli čuti mudre Strummerove poruke.
DEAD KENNEDYS - Chemical Warfare
“Chemical Warfare” govori o kemijskom oružju, no kad Jello Biafra zaurla “panika zrakom kola, bezglavi pilići trče zbrda zdola”, taj nadzvučno brzi punk zvuči poput opisa s mokrih kineskih tržnica, a možda je podesan i za poklonike teorija zavjera koji vjeruju da je koronavirus “pušten” iz nekog laboratorija.
ELVIS COSTELLO - Waiting For The End Of The World
Elvis Costello nije zvučao poput proroka, no njegova “Waiting For The End Of The World” s debi albuma “My Aim Is True” (1977.) zvuči poput zabavnog opisa iščekivanja svijeta, pogotovo radi stiha “Dragi Bože, iskreno se nadam da dolaziš/Jer ovaj put si fakat zakuhao kašu”.
R.E.M. - It’s The End Of The World As We Know It (And I Feel Fine)
Ovaj klasik grupe R.E.M. često je pri samome vrhu pjesama o smaku svijeta. Kvaka je u tome što ta pjesma zvuči nevjerojatno veselo za jednu takvu temu, a poruka da se sjajno zabavimo kad već sve ide k vragu. A i zašto ne bi bilo zanimljivo gledati smak svijeta? Sjetite se 9/11 prijenosa na CNN-u. Spektakl!
MUDHONEY - Touch Me I’m Sick
Zbog koronavirusa svi se počinju panično pribojavati kihanja, kašljanja, šmrcanja i rukovanja pa je “Touch Me I’m Sick” (1988.) Mudhoneyja neizostavna. Rifovi ove grunge-rock eksplozije ubijaju sve viruse, a najviše volim stihove “Dotakni me/Bolestan sam/Pojebi me/Bolestan sam/Dođi mala, svršimo zajedno/Ako ne svršiš, umrijet ćeš sama”.
SOUNDGARDEN - Black Hole Sun
Kao i u “Bad Moon Rising” Creedencea, nešto je zlokobno i u “Black Hole Sun” Soundgardena. Kad god stisnu paklene ljetne sparine, uvijek se sjetim te pjesme i ponadam da će Sunce implodirati pa makar zbog toga nastupila vječna zima i kataklizma Zemlje.
BLACK SABBATH - After Forever
I na nedavno objavljenom solo albumu “Ordinary Man” Čarobnjak iz Ozza se još jednom obračunao s Koscem iz Doline smrti, a davno i u pjesmi Black Sabbatha “After Forever” (1971.). Ozzy je zapravo vjernik, no ljudi to ne shvaćaju čak i kad poručuje da Bog donosi spas, barem onima koji nisu nalik svjetini zbog koje se razapelo Krista.
METALLICA - The Four Horsemen
Na antologijskom debiju Metallice “Kill ‘Em All” (1983.) nalazi se i skladba o Četiri jahača apokalipse, a uz potmule rifove i nervozan vokal Jamesa Hetfielda nije teško zamisliti kako nam se približavaju. Virusi se ne spominju, no u doba pisanje Biblije nauka još nije bila toliko uznapredovala.
SMASHING PUMPKINS - Doomsday Clock
Nisam poklonik Smashing Pumpkinsa, no s “Doomsday Clock” s albuma “Zeitgeist” (2007.) doista su uboli himnu za sve “doomsday prepperse” koji misle da će Bog te pita kakvim pripremama preživjeti Sudnji dan. Život u takvome strahu i nije život.
NICK CAVE & THE BAD SEEDS - The Weeping Song
Nick Cave je najveći poznavatelj Biblije među rokerima, a moj odabir za Sudnji dan iz njegova opusa pao je na “The Weeping Song”, ponajprije zbog grandiozne glazbe uz koju nas jedan od najvećih pita “zašto plačemo”. Apokalipsa, ako ne znate, nije ništa strašno. Ona jest kraj svijeta kakvog znamo, ali i najava drugog dolaska Isusa Krista.
BLIND WILLIE JOHNSON - I’m Gonna Run To The City Of Refuge
Na albumu “Tender Prey” Nick Cave je 1988. godine objavio i obradu gospel pjesme “City Of Refuge” koju je 1928. snimio i jedan od njegovih uzora, bluzer zastrašujućeg glasa Blind Willie Johnson. Tema je biblijska, no spas u “Gradu izbjeglih” neće naći oni koji strepe od Njegove osvete. Božja pravda nije brza, ali je dostižna.
ANTONY AND THE JOHNSONS - Another World
Ovaj svijet smo potrošili, no drugi o kojem mašta Antony Hegarty još nismo našli, a time ni spas od pošasti za koje smo uvelike sami krivi. Kako god, “Another World” (2008.), otpjevana potresnim glasom tog tankoćutnog transvestita, nešto je najljepše što možete čuti tijekom boravka na Zemlji.
LEONARD COHEN - The Future
Nema čovjeka koji nije, pogotovo ovih tjedana, pomislio što donosi budućnost. To se 1992. godine zapitao i Cohen u naslovnoj pjesmi albuma “The Future”. U njoj nije bezrazložno zavapio “vratite mi Berlinski zid” pa zaključio “budućnost je ubojstvo”. Svijet je bio bolji prije pada socijalizma, ali u tu budućnost se nažalost nećemo vratiti.
BRUCE SPRINGSTEEN - Radio Nowhere
“Radio Nowhere” nije pjesma o apokalipsi, no zamišljam da će onaj koji je preživi, vjerojatno samo Keith Richards, uključiti radio na kojem neće čuti ništa i potom se zapitati “ima li živih”. To je i moje poimanje Sudnjeg dana. Nema više ni radija ni glazbe. Kraj.