U sportskoj dvorani, sjedeći na školskim stolcima, jedni od ponajboljih glazbenih virtuoza u Hrvatskoj vježbaju Mozartovu “Malu noćnu muziku” te Handelovu “Glazbu na vodi”. Umjesto raskošnog interijera velike dvorane Lisinskog oko njih su ljestve i strunjače na kojima su prije par mjeseci učenici vježbali izdržaj i trbušnjake. Postava izvođača orkestra je isto tako drugačija nego inače i više sliči ekipi školaraca koja se sprema za sportsko nadmetanje.
Ispod koša je kontrabas, najveći među gudačkim instrumentima. Na liniji za slobodno bacanje pozicionirano je violončelo, a njega s desna pokriva violina. Timpani su skroz na drugom kraju dvorane, odmah pored “kozlića” za preskakanje, dok su puhački instrumenti poredani po sredini dvorane, u vrsti od 17 instrumenta od onog s najdubljim tonom do onog s najvišim. I za kraj, na samom ulazu nije profesor tjelesnog sa zviždaljkom već dirigent koji pokretima štapića usmjerava glazbenike da pogode najtočnije note.
Ovako su ovaj tjedan izgledale probe Zagrebačke filharmonije u sportskoj dvorani Osnovne škole Trnjanska. Naime, s popuštanjem epidemioloških mjera protiv širenja zaraze koronavirusa od ponedjeljka, 18. svibnja, ponovno je dopušteno održavanje koncerata i glazbenih proba. Zagrebačka filharmonija je taj naputak jedva dočekala pa su već ovaj vikend zakazali četiri koncerta, dva u subotu i dva u nedjelju, na Labuđem otoku u zagrebačkom zoološkom vrtu. Uz koncert, naravno, dolazi i proba, no nisu mogli vježbati u svom uobičajenom prostoru u Lisinskom jer se u dvorani još uvijek popravlja šteta nastala od potresa. Stoga su tražili alternativno mjesto koje može ugostiti orkestar i našli su ga u sportskoj dvorani OŠ Trnjanska zahvaljujući ravnateljici škole Nadi Šimić koja im je ustupila prostor.
Dva gudača
No, nije pronalazak lokacije bio jedini izazov s kojim su se morali uhvatiti u koštac. Hrvatski zavod za javno zdravstvo je osim dopuštenja za održavanje koncerata te proba objavio i epidemiološke upute kojih se glazbenici moraju pridržavati. Upute tako kažu da fizički razmak među izvođačima nije propisan, osim za pjevače i glazbenike, koji sviraju puhačke instrumente, a koji međusobno i od svih ostalih moraju biti udaljeni najmanje 2 metra. S obzirom na to da Zagrebačka filharmonija broji čak 119 članova bilo je izuzetno teško pronaći mjesto koje bi moglo ugostiti sve njih i bez da se pridržavaju mjera, ali su i tu pronašli rješenje. Podijelili su se u grupe od 40 članova i svaka od njih je na raspolaganju imala jedan dan za probu.
- Za nas je život bez glazbe kao i život bez zraka, tako da smo jedva čekali priliku da se opet okupimo - kaže Mirko Boch, ravnatelj Zagrebačke filharmonije koji nas je pozvao da u četvrtak prisustvujemo prvom danu probu.
Osmijeh na licu sviračice timpana
Kada smo u 10 ujutro stigli ispred škole, note su već skladno plesale Trnjanskom ulicom. Iako neprimjetne očima, bile su dovoljno glasne da uđu u uho slučajnih prolaznika. Taktovi Bizetove “Carmen” odveli su nas u školu koja se obnavlja od potresa, gdje majstori uz pratnju klasične glazbe nose građevinski materijal. Još par koraka i stigli smo u hodnik koji vodi prema sportskoj dvorani. Ovdje, bilo kakve riječi brzo se utope u pjevu instrumenata, no još jedna vrata stoje na putu potpunog oslobođenja zvuka. Upravo iza tih vrata, u dvorani Osnovne škola Trnjanska, za svoj nastup vježba orkestar Zagrebačke filharmonije. Njih 40 zauzelo je cijelu dvoranu te je, umjesto znojem, ispunili glazbenim notama.
Razmak se među njima poštivao, a u cijelom ansamblu bile su tek dvije zaštitne maske. Jedna na sviraču roga koji se s njom igrao tako da je prekrio oči, pa je gurnuo ispod brade, i na kraju postavio na instrument. Druga je pak bila kod sviračice timpana, no njena maska nije napuštala svoje mjesto na stalku instrumenta. Ostale, našem oku na prvu nevidljive mjere razmaka, objasnio nam je ravnatelj Boch.
Zaštitna maska na sviraču roga, koji se s njom igrao tako da je prekrio oči, pa je gurnuo ispod brade i na kraju postavio na instrument
- Inače su dva gudača na jednom stalku s notama, no sada svaki ima svoj. Što se tiče puhača, Bečka filharmonija je objavila pojašnjenje da prilikom sviranja puhači ispuhuju zrak 80 centimetara oko sebe pa smo se držali tog razmaka među izvođačima - objašnjava Boch. Ujedno dodaje da su i razmišljali o opciji stavljanja pleksiglasa između izvođača, no nije siguran kako će to utjecati na kvalitetu zvuka pa su za prvu probu odustali od te ideje. Ipak, ako se pokaže potreba spremni su i ubaciti pregrade među članove orkestra.
Na njihovim licima se ne vidi neka velika zabrinutost zbog koronavirusa. Više se vidi osmijeh koji tu i tamo pobjegne kojem članu ansambla koji čeka da ga dirigent uvrsti u skladbu. Naime, ovo im je prvo okupljanje od početka ožujka kada su održali posljednji koncert u Lisinskom. Kao što znamo, onda je uslijedila nacionalna karantena zbog virusa Covid-19, a nedugo nakon toga je Zagreb pogodio i najjači potres u posljednjih 140 godina. Iako bez dvorane, nisu prestali svirati. Štoviše, u znak podrške svim stanovnicima Zagreba pogođenih potresom članovi orkestra snimili su iz svojih domova skladbu “Moj Zagreb tak imam te rad” te im poslali poruku “s ljubavlju i glazbom izaći ćemo jači”.
I sada, dva i pol mjeseca kasnije, ponovno su na okupu. Ne svi, no barem trećina, ali i to je dovoljno da se napravi pravi koncert.
Nestašni izvođač
- Ma jedva sam čekao da krenemo opet svirati. Inače kada sam na godišnjem onda ni ne pomislim na sviranje, ali sada sam jedva čekao da opet uzmem rog u ruke i sviram s ostalima u orkestru - kaže Zdravko Haubrih koji već 39 godina svira u Zagrebačkoj filharmoniji. Inače, on je taj nestašni izvođač koji se igrao sa zaštitnom maskom, no ističe da se sada više ne boji koronavirusa, iako sa svojih 66 godina spada u rizičnu skupinu. Što se tiče probe, kaže kako mu je malo neobično svirati dok su svi tako udaljeni jedni od drugih, ali vjeruje da će se i ta mjera uskoro ublažiti.
Na novi raspored izvođača se pak već navikao dirigent Krešimir Batinić koji kaže kako se njegov dio posla nije previše promijenio. Ujedno je napomenuo kako ovaj povećani razmak neće utjecati na kvalitetu zvuka.
- Svima nam je nedostajalo sviranje i okupljanje pa makar u ovako manjem formatu. Istina, ljepše je svirati u punom sastavu s više od 100 članova, ali drago nam je da samo opet svi na okupu - veli Batinić koji će, za razliku od ostalih članova orkestra, biti na svim probama te na svim nastupima za vikend.
Naime, kako su ograničili broj glazbenika na 40 po koncertu tako im je plan da se za performans u zoološkom vrtu rotiraju izvođači kako bi svi dobili priliku za sviranjem. A prilika će i te kako biti jer ove godine Zagrebačka filharmonija slavi 150. godišnjicu postojanja. Iako su prvotno u planu imali bogati raspored na kraju su veliki dio već morali otkazati zbog situacije s koronavirusom, no već su pripremili nekoliko događaja u bližoj budućnosti. Za početak će svaki vikend do kraja lipnja svirati u zoološkom vrtu, a plan je i da nastupe na Tomislavcu. No, neće samo nastupati u Zagrebu. Početkom lipnja namjeravaju otići u Dubrovnik, a od 17. do 19., nastupit će u Vukovaru. - Znamo koliko ljudima nedostaje glazba i zato želimo svirati na što više mjesta kako bismo glazbu donijeli što većem broju ljudi. Ujedno, već idući tjedan vjerujem da ćemo se moći vratiti u malu dvoranu Lisinskog, a kroz 20-ak dana isto tako vjerujem da ćemo opet moći nastupati u punom sastavu - kaže ravnatelj Boch.