Suradnja Nore Jones i Danger Mousea na njezinom albumu “Little Broken Hearts” na neki je način dobila odraz u ogledalu kroz suradnju Sophie Ellis-Bextor i Eda Harcourta. Uloge su slično podijeljene, ali i zamijenjene jer dok je Danger Mouse “modernizirao” Noru, ovdje Harcourt “klasicizira” Sophie koja je do sada bila najpoznatija po electro /disco-pop pjesmama koje u proteklih pet godina nisu postale hitovima.
Htjela ne htjela, Sophie je morala, nakon uspjeha u britanskom “Plesu sa zvijezdama” u kojem je postala miljenicom nacije - jer je elegantna, i zgodna, ali i pametna i zabavna - zaokrenuti kurs ka nekim drugim glazbenim vodama. Sa 34 godine ona je još mlada, ali i u dobi kad joj od dance-pop pjesmica možda bolje leži profinjeni baroque-pop, natopljen slapovima gudača i kaskadama glasovira. “Wanderlust” je, dakle, Harcourotova vizija Sophie Ellis-Bextor kao pjevačice koja bi mogla biti podatna za takav zadatak. Transformacija je uspješna, ali ne i briljantna. Sophie se ukazala ranjivom, još nježnijom i krhkijom nego ranije, ali pjesme nisu ni dovoljno dramatične ni tamne kao u slučaju Lane Del Rey ili emotivne i snažne kao u slučaju Adele. No, u svijetu prenakrcanom bofl-pop albumima nije pristojno preoštro suditi o ovom ipak elegantnom pop-proizvodu koji je ušao u britanski Top 10 najprodavaniih albuma i vratio Sophie “u igru”.