U četvrtak, 16. srpnja, violinist Renaud Capuçon i pijanistica Martina Filjak održali su zajednički koncert na Dubrovačkim ljetnim igrama. Večer je započela skladbom "Fratres" Arva Pärta, koja je činila poveznicu s ovogodišnjom temom festivala "Svjetla Sjevera" te na samom početku koncerta stvorila kontemplativan ugođaj. Martina Filjak pokazala je izražen osjećaj za raznolikost zvuka klavira, koji se mijenjao od mekog i zaobljenog do čvrstog, reskog ili monumentalnog, a izvedba je pritom zadržala smirenost i statičnost koje ova skladba traži.
U nastavku programa izvedene su Sonata za violinu i klavir br. 1 u a-molu, op. 105 Roberta Schumanna i Sonata za violinu i klavir br. 3 u d-molu, op. 108 Johannesa Brahmsa, koje su pred izvođače postavile drugačije zahtjeve. Osim ljepote tona i uravnoteženosti instrumenata, ove skladbe donose veću napetost, snažnije kontraste i dinamičniji princip izgradnje cjeline.
Capuçonov ton odlikuje se elegancijom, profinjenošću i uglađenošću, njegovo sviranje je odmjereno, bez širokih, ekspresivnih vibrata ili izraženih romantičarskih gesta, a u interpretaciji više teži kontinuitetu nego dramatskom razvoju. Primjerice, početnu temu u prvom stavku Schumannove sonate oblikovao je kao jednu neprekinutu, gotovo "ispredenu" melodijsku nit, bez istaknutijeg odjeljivanja fraza ili njihovog retoričkog oblikovanja. Pojedine cjeline tijekom stavka pretapale su se jedna u drugu, pa su osjećaj napetosti i jasnoća forme bili donekle oslabljeni. Sličan pristup mogao se primijetiti i u Brahmsovoj sonati. Lirski drugi stavak odgovarao je Capuçonovom profinjenom tonu, no u dramatičnijim odsjecima skladbe kontrasti su ostali ublaženi.
Martina Filjak svoju je dionicu oblikovala s izraženijim osjećajem za strukturu i dramaturgiju. Promjene karaktera, boje zvuka i ritamske pojedinosti bile su jasno istaknute, ali uvijek odmjerene, služeći izgradnji glazbenog tijeka, a ne efektu. Uz to, vješto je razlikovala trenutke u kojima preuzima vodeću ulogu od onih u kojima ulazi u dijalog s violinom ili joj pruža pratnju.
Iako su različiti pristupi interpretaciji Renauda Capuçona i Martine Filjak ponekad ograničili oblikovanje većih cjelina skladbe i njihovog unutarnjeg razvoja, nisu umanjili kvalitetu pojedinačnih trenutaka izvedbe.
Kao dodatak koncertu glazbenici su izveli "Salut d‘amour" Edwarda Elgara i "Liebesleid" Fritza Kreislera, pruživši publici intiman i topao završetak večeri.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....