Pesimističan zaključak nakon Dore glasi: izumiremo kao ozbiljna kultura. Ne zato što sve više izvođača pjeva na engleskome, pjevaju i drugdje po Europi, nego zato što su ti naši novi klinci i stariji početnici gotovo redom sve više ne scenični, obični, bezvoljni, bezlični, a glasovne su im mogućnosti sve oskudnije.
Veljača, hladan val, subota kod kuće, idealno da te HTV, osim pretplatom, još poklopi depresijom sivoplave svjetlosne kulise iz Opatije. Nju nikako da odagnaju izvođači, a još manje voditelji, trio sredovječnih muškaraca, koje je dvaput presvuklo, prvi put u bugarske agente na diplomatskom prijemu, drugi put u konobare na bogataškim karminama. Dvojica nekad duhovitih, sad dosta već izlizanih profesionalnih optimista, Fodor i Battifiaca plus...