Umro je David Bowie - zvuči tako nestvarno.
'Kako misliš - umro je David Bowie? Pa on ne može umrijeti!'
I svatko ima neku uspomenu vezanu u Bowieja ili njegove pjesme - kiša na Maksimiru, putovanje na koncerte, skupljanje novca za novi album, isfuravanje nekih ludih novih hlača, ludi tulumi, prvi poljupci ili liječenje slomljenog srca uz njegove pjesme. Nikome od nas život ne bio bio isti da nije bilo njega.
Teško je oprostiti se.
Pokušao je to i Dubravko Ivaniš Ripper iz Pips, Chips & Videclips.
Ovako piše na Facebook stranici:
Znaš,
neke Stvari, poput te Tvoje Današnje Stvari, naprosto treba prešutjeti. Treba tu informaciju sakriti.
Recimo, baš se jutros nešto zajebavam na netu, žena klikne radio, radio voditelj iz čista mira kaže tu glupost o Tebi.
Svi znaju da je radio voditelj glupan, da nije ne bi bio radio voditelj.
Svi moji virtualni frendovi koje ne želim za prave frendove niti oni mene, svi oni i svi njihovi statusi su naravno sjebana laž i gluparanje.
Mediji koji su proizveli tu informaciju zlonamjerni su manipulatori, i ta nam je notorija poznata već barem 50 godina, ne znam di je problem.
I ja koji sam plakao kad sam to čuo sam budaletina, često svašta popušim ko istinu. I lažov sam, jer sam zvao ljude, ridao u slušalicu i beskrupulozno ih uznemiravao.
Sorry, Vojvodo, slab sam!
Treba tu vijest pomno retuširati, izbrisati joj svaki i najmanji trag. Staljinističkim metodama, nema labavo. Proglasiti je službenom dezinformacijom, ili još bolje vratiti kotač povijesti barem 24 sata unatag. Pa što je to za nas, radili smo mi i veće pizdarije.
Znam da si sve znao, da si sve isplanirao, u dan, možda i sat, znao si da ću Ti ovo pisati, prije nego sam ja to mogao i zamisliti.
Razuman si dječak, jasno Ti je, koliko Ti bilo sad svejedno, mi ništa nećemo naučiti.
Oprosti, to što si nam ostavio Pjesme, božemoj, nama je to - ništa. U ovom trenutku povijesti, koji je dosta nezgodan, jer mi smo, tako nam je grah pao, trenutno jako i grupno glupi, dozlaboga licemjerni, jednostavno nemamo vremena za Pjesme. Mi konzumiramo tone tonova, al Pjesmu nismo odavno čuli. Nismo čuli jer smo usrani od mogućnosti Tišine, nemamo prostora gdje da umuknemo. Bar na tren. Mi, dobro znaš, trenutno nismo kapaciteti da čujemo. Možda nekad poslije, poslije nas.
Sve o odlasku Davida Bowieja čitajte u specijalu posvećenom velikom umjetniku.
Mi smo ignoranti.
Znam da ti je bilo predosadno s nama. Oprosti nam, Vojvodo!
Nama su pjesme tek Površina, mi smo netragom izgubili Dubine i Širine.
Zato je jako, jako bitno da nitko ne sazna za Tvoju smrt.
Jako je bitno da Sila Nečista ne dozna da nam se nepovratno sjebao Ozonski Omotač, da smo izgubili sve živote u Igrici, da nemamo više žetona za fliper.
Istjerat će nas iz Luna Parka.
Iznenada nam je istekao pokaz, poznato Ti je kakvi su današnji Kontrolori, obijesni i izgubljeniji više no ikada. Nogodupirat će nas zlurado, ako ovo čuju, iz naših malih životića naglavačke.
Lako je Tebi, ti ionako nisi JedanOdNas, nisi ograničen Našošću, pa ni našom smrtnošću. Siguran sam da je i ovo danas samo Tvoja igra.
Vojvodo, nađi načina da demantiraš ovu vijest, ako itko ima tu sposobnost, to si Ti.
Ja ću sada baciti i radio i sve i zaboraviti da se ovaj smušen dan dogodio, jel Ti to okej?
Znaš, neke Stvari, poput te Tvoje Današnje Stvari, naprosto treba prešutjeti. Treba tu informaciju sakriti.Recimo, baš...
Posted by pipschips&videoclips on 11. siječnja 2016