U subotu, 12. srpnja, na Dubrovačkim ljetnim igrama nastupio je vokalni sekstet The King‘s Singers, jedan od najpoznatijih sastava te vrste na svijetu, osnovan još 1968. godine. Danas ga čine kontratenori Patrick Dunachie i Edward Button, tenor Julian Gregory, baritoni Christopher Bruerton i Nick Ashby te bas Piers Connor Kennedy. Ovaj ansambl cijenjen je i poznat po svojem toplom i preciznom zvuku, tehničkom savršenstvu i raznolikosti repertoara, odnosno majstorskom ovladavanju različitim stilovima pjevanja. Sve ovo ansambl je još jednom potvrdio i pred dubrovačkom publikom. A osim što se radi o vrhunskim glazbenicima, atrij Kneževa dvora svojom je akustikom, posebno pogodnom za tiše "instrumente" kao što je glas, učinio da sve zajedno zvuči još punije, bogatije i čarobnije.
Glazbenici su u Dubrovniku izveli program naslovljen "Anđeli i demoni", podijeljen u četiri cjeline temeljene na važnim motivima iz povijesti kršćanske umjetnosti, a to su anđeli, demoni, Majka i Sin. Svaki dio obuhvaćao je po tri skladbe koje tekstom odgovaraju pojedinoj temi, a poveznicu među cjelinama pružile su pjesme iz ciklusa "Wymondham Chants" engleskog skladatelja Geoffreyja Poolea. To je djelo pisano upravo za ovaj ansambl još 1970. godine te je ujedno i prva skladba nastala po narudžbi baš za njih. Od tada ih je za ansambl napisano više od stotinu. Uz Napjeve iz Wymondhama, na programu su bile skladbe nastale u razdoblju od srednjega vijeka do današnjih dana. Izvedena su djela Williama Byrda, Arva Pärta, Judith Bingham, Palestrine, Hansa Lea Hasslera i Hildegard von Bingen.
Već na samom početku večeri, u izvedbi Byrdove "Haec dies", glazbenici su pokazali svoju kvalitetu koja se tijekom cijele večeri zadržala na najvišoj razini i zaista nije pretjerano reći kako je teško zamisliti da bi ovaj koncert po ičemu mogao biti bolji nego što je bio. Zvuk ansambla otpočetka je bio topao, zaokružen i ugodan, poput najkvalitetnije snimke. Jasno su se čule sve dionice ove polifone skladbe, a tekst je bio potpuno razumljiv.
Neke od kvaliteta ovog sastava u koje se publika mogla uvjeriti tijekom koncerta jesu njihova besprijekorna intonacija, precizno izvedene dinamičke nijanse, čisto postavljeni i usklađeni akordi te vješta prilagodba zvuka ovisno o stilu određene skladbe. Čuli smo, primjerice, mekan, zaobljen, lebdeći i gotovo bestjelesan, "rajski" zvuk u renesansnim skladbama Palestrine i Byrda, a nasuprot tomu gotovo statične, disonantne akorde u djelima 20. i 21. stoljeća, kao što je "Ave virgo sanctissima" Judith Bingham. Pokazali su i spretno snalaženje u neklasičnim vokalnim tehnikama poput brzog govora, šapta i mijenjanja karaktera zvuka, kao u pjesmi "Tutivillus" iz Pooleovih Wymondhamskih napjeva. Izgovor teksta bio je točan i jasan na različitim jezicima, pa je Pärtova skladba "Zwei Beter" zvučala kao moćno glazbeno pripovijedanje poznate scene iz Lukina evanđenja, molitve farizeja i carinika.
Uz to, tijekom večeri je iskorištena i cjelokupna arhitektura Dvora pa su pojedine skladbe izvedene s različitih dijelova atrija. Posebno dojmljiva bila je izvedba korala "O Euchari" Hildegard von Bingen, skladateljice iz 12. stoljeća. Prilikom izvedbe ovog jednoglasnog napjeva publika nije mogla vidjeti pjevača, pa je stvoren ugođaj glasa koji dopire s neba.
Osim što je u glazbenom smislu ovaj koncert bio doista najviše kvalitete, ansambl The King‘s Singers uspostavio je i odličan odnos s publikom. Prije svake tematske cjeline pjevači su publici ukratko predstavili djela koja će izvoditi, pa su nas ne samo pjevanjem nego i razgovorom vodili ovim "putovanjem kroz svjetlo i tamu, i sve ono između ", kako su sami opisali svoj programski koncept.
Po završetku programa i nakon dugotrajnog, glasnog aplauza, ansambl je izveo čak tri dodatka: klapsku pjesmu "Ponistra je drivo", zatim pjesmu The Beatlesa "Ob-La-Di, Ob-La-Da" obrađenu u stilu glazbenog skeča s elementima plesa, glume i slapstick humora, te na kraju "Recuérdame" iz Disneyeva animiranog filma Coco. A kao što kaže stih iz posljednje pjesme – "Recuérdame, aunque tenga que emigrar..." (sjeti me se, iako moram otići…) – i dubrovačka publika sigurno će još dugo pamtiti ovaj izniman koncertni doživljaj, iako su glazbenici već sutradan morali otputovati. Nadamo se da ćemo ih imati prilike ponovno doživjeti i slušati u nekom od narednih festivalskih izdanja!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....