ZAGREB - Crvenim ružem namazanih senzualnih usana, zamamnih bokova i poprsja, vranski crne kose i napuklog, neodoljivo seksepilnog glasa koji je sugerirao kako iza njezinih pjesama stoji djevojka neukrotive naravi i neutaživog seksualnog apetita, Wanda Jackson bila je uz Marylin Monroe i pin-up model Betty Page najizazovniji komad Amerike 50-ih.
Rođena 1937. u Oklahomi, počela je ranih 50-ih u srednjoj školi, prvo kao pjevačica country pjesama pod patronatom Hanka Thompsona, a onda je upoznala Elvisa koji još nije postao Kralj rock'n'rolla.
Savjeti Elvisa
Baš je Elvis s kojim je jedno vrijeme dijelila i menadžera prepoznao u njoj potencijalno veliku rock & roll pjevačicu, posao za koji tada baš i nije bilo mnogo kandidatkinja. Nakratko su osim menadžera dijelili i krevet, a sugestiju svog ljubavnika lijepa Wanda spremno je prihvatila i nakon nekoliko singlova za Deccu potpisala ugovor za Capitol koji ju je do konca 60-ih etablirao kao Kraljicu rockabillyja. Svako toliko ugledala bi Wanda Top 20 listu najuspješnijih country pjesama, iako je kasnih 50-ih najčešće prašila rockabilly, da bi 1960. ostvarila najveći uspjeh sa singlom “Let's Have A Party”.
Šezdesete je uglavnom provela kao country pjevačica, rodila dvoje djece, a sredinom 70-ih, kad joj je karijera zamrla, predala se viskiju da bi nakon liječenja o ovisnosti, kako to često u Americi biva, postala novorođenom kršćankom. Ipak, ništa nije moglo izbrisati sjećanje na Wandu kao najizazovniji komad rock & rolla 50-ih.
Interes za Wandom nakratko je živnuo u Europi ranih 80-ih.
Desetljeća pauze
Većih diskografskih projekata ipak nije bilo na vidiku, Wanda je uglavnom snimala gospel repertoar za male kuće, a onda je i to zamrlo. The Cramps, Elvis Costello , Dave Alvin i nekolicina drugih manje poznatih ljubitelja sjetiše se Wande za njezin 65. rođendan pa joj složili solidan album “Heart Trouble” s niskom rock & roll i country klasika 50-ih koje je ostarjela Kraljica rockabillyja otpjevala kao da joj je četresetak godina manje.
Glasnice su joj ostale neoštećene, a to je sada iznova potvrdio i Wandin album “Party Ain't Over Yet” u režiji Jacka Whitea iz The White Stripesa. Jack je 2004. na albumu “Van Lear Rose” savršeno revitalizirao jednu od najvećih country pjevačica svih vremena Lorettu Lynn , a najava da se sprema učiniti nešto slično s Wandom Jackson uzburkala je krv onih koji su se napalili na taj album, ali i onih koji vole rockabilly i njegovu Kraljicu.
Odmah valja reći, Jack White nije s Wandom obavio savršen posao kao s Lorettom, ali nekoliko pjesama jamči da Wandina zabava doista još nije gotova. Posvetite mu pažnju, ako ništa, onda zbog glasa Wande Jackson, jedine rock & roll kraljice 50-ih.
Album ima mana, ali je zabavan i lucidan
Unatoč poodmaklim godinama (73), njezin glas još je nevjerojatno seksi i moćan, čak i u kontri s distorziranom Whiteovom gitarom ili u sudaru s olujom puhača i naletima ritam-sekcije. Silovita “Shakin' All Over”, vrckava “Rip It Up” i divlji country-rock “Busted” sjajno otvaraju album, a u favorite treba ubrojiti i poletnu verziju Dylanovog “Thunder On The Mountain” i zgodnu obradu “You Know I'm No Good” Amy Winehouse te ratsrojenu verziju hita Eddieja Cochrana “Nervous Breakdown” i akustičnu verziju “Blue Yodel #6” . Povratak Wande Jackson kako ga je osmislio Jack White - unatoč pokojem okliznuću - nije savršen poput njegovog promišljanja Lorette Lynn, ali je zabavan, zaigran i šarmantan, mjestimice i lucidan.