Stotom rođendanu Astora Piazzolle, ocu novoga tanga, Zagrebačka filharmonija posvetila je cjelovečernji koncert u svom Off ciklusu 3. prosinca. Odličan programski potez s obzirom na punu dvoranu jer naša publika očito voli i cijeni Piazzollu baš kao i cijeli suvremeni svijet glazbe.
Sin talijanskih imigranata Piazzolla nije, dakako, izumio taj stari ples nastao u Južnoj Americi u 18. stoljeću, ali ga je u svom vremenu oteo (samo) plesu pretvorivši ga u glazbu koja se u različitim formacijama ansambala sluša s trajnim uzbuđenjem. U početku osporavan postao je legenda kojoj su se divili najveći glazbenici svijeta, a danas u Argentini ima status nacionalnog heroja u kulturi.
Svom geniju urođene darovitosti dodao je i izvrsnost glazbene naobrazbe ispunivši opus jedinstveno strasnim rukopisom, glazbom srca, ljubavi i krvi. Do danas nitko nije nadmašio, pa čak niti pokušao imitirati Piazzollin glazbeni jezik, uvijek sljubljen s bandoneonom, malom harmonikom specifičnoga zvuka koja je također imigrirala, od njemačkoga izuma iz 19. st. preko Italije do Argentine. Bilo je to prvo glazbalo koje je Piazzolla kao dječak naučio svirati i ostalo je središte njegovih skladbi za orkestar, posebnih koncerata, scenske i komorne glazbe. Različitost kolorita, mijene ritmova, česta nostalgija, ali i virtuozitet, glavne su odrednice Piazzollina izričaja, bez obzira na to o kojem je djelu riječ: "Oblivion" (film "Henrik IV.", nominacija za Grammy), tango-operiti "Maria de Buenos Aires" ili "Adios Nonino" koje je posvetio preminulom ocu.
Zagrebačke filharmoničare predvodio je pouzdan i vrlo muzikalan Miran Vaupotić, sopran Marija Vidović pjevala je osjećajno i temperamentno, no glavna je zvijezda koncerta bio Talijan Cesare Chiacchiaretta, sa svojim bandoneonom, jedan od najboljih u svijetu. U skladbi "Concierto de Nacar" koja se smatra najkompleksnijom u orkestraciji pridružili su mu se iz orkestra kao solistička skupina Srebrenka Poljak, Orest Shourgot, Ana Paula Knapić Franković, Nikša Bobetko, Mario Igrec i Renato Palatinuš.