Zagrebački bend ABOP vratio se albumom "Masters of Afters", izdanjem koje je žešće, napuhanije, brže i tvrđe od svega što su dosad servirali. U odnosu na prethodni album "Delta" te EP "ABOP", novi materijal djeluje kao da je u startu nastao za prostrane hale i velike festivalske pozornice, kao da su pjesme već rođene pod stroboskopima, a ne u studiju. Sve na ovoj ploči zvuči kao da je namjerno podebljano, zategnuto, podignuto za nekoliko razina da bi se maksimalno prenijelo ono što je srž ABOP-a.
Izdanje otvaraju briljantno, performansom koji u kontekstu albuma djeluje kao paljenje šibice u mračnoj prostoriji. Teatralni uvod sastoji se od monologa koji počinje rečenicom: "Halo, ovdje Goran Bare. Zanima me šta je s ovim prekrasnim elektronskim sastavom?" To je trenutak koji savršeno uvodi u priču. Duhovit, neočekivan, ali i pomalo prijeteći. Kad ploča započne takvom rečenicom koju izgovara Bare, jasno je da slijedi opasna vožnja, skretanje s asfaltirane ceste i ulazak u zonu oštrih zavoja, odnosno riffova i kickova.
"Masters of Afters" od početka do kraja pliva u acidu, koji ovdje nije samo estetski dodatak nego primarna tvar od koje je album napravljen. To najbolje pokazuje "Zwei Kilo Zucker". Naslovna pjesma, "Masters of Afters", potpuno je druga zvjerka: plesna, divlja, drčna, s robotiziranim glasom koji radi kao dodatna poluga koja energiju diže u visine. Čim krene, jasno je zašto njezino ime stoji na koricama albuma. Ona djeluje kao manifest, kao zastava zabodena usred noćnog kaosa.
Sirova, muška energija
Slijedi "Crater", progresivniji i slojevitiji komad, pjesma koja polako gradi napetost, potom "Keops", koji donosi tračak funka i razigranosti, dok "Dust in My Brain" vraća brutalnost blisku naslovnoj pjesmi. A golemo finale dolazi u "The End", dvanaestominutnom ritualu, psihodeličnom putovanju koje više nalikuje na ceremoniju nego na pjesmu. Ona nije napravljena da zabavi, nego da obuzme, da polako preuzme i posljednji komadić svijesti slušatelja.
ABOP na "Masters of Afters" nose onu svoju čuvenu, sirovu, mušku energiju: ritmove koji nikada ne popuštaju, bubnjeve koji djeluju kao udarci čekića, synthove koji režu poput žileta. U postavi koju čine Ivan Levačić, Erol Zejnilović, Ivan Vodopijec, Ivan Božanić i Bogumil Kulaga, bend zvuči samouvjerenije nego ikad. "Masters of Afters" potvrđuje ih kao jedinstvenu domaću mašinu za plesni nered, bend koji ne pristaje na mekše rubove, nego inzistira na kardio-seansama iz kojih publika izlazi mokra, zadihana i oduševljena. A s obzirom na to da članovi benda paralelno djeluju i u brojnim drugim projektima - od Chuija do Elementala - jasno je da ABOP snagu crpi iz šire glazbene scene, ali je na pozornici pretvara u nešto posve svoje, masivno i neobuzdano.
žanr elektronika
izvođač ABOP
Album Masters of Afters
izdavač LAA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....