+
Kad se glazbenica Chappell Roan požalila na ponižavajući gubitak privatnosti koji je proživjela s rastućom slavom, jedan od prvih iskaza razumijevanja primila je od afirmirane indie rock kantautorice Mitski Miyawaki. Mitski je Roan sarkastično poželjela dobrodošlicu u "najusraniji klub na svijetu, gdje stranci misle da im pripadaš i odluče maltretirati tvoju obitelj". Nakon deset godina karijere i osam kritički hvaljenih albuma, Mitski se prisno upoznala sa začkoljicama javne prisutnosti. Zajednica njezinih obožavatelja opisivana je kao "kult ljudi koji su kronično onlajn" i navodno "jednako opsjednuti kao publika Taylor Swift", a i sama je izrazila podvojene osjećaje o nezdravoj privrženosti svojeg slušateljstva. Ironijom sudbine, želja je Mitski za anonimnim glazbenim radom - gdje bi njezini inteligentni tekstovi i žanrovska eklektičnost postojali kao eksponat odcijepljen od njezine privatne osobe - dovela do još apsurdnije slave. Singl "My Love Mine All Mine" s njezinoga pretposljednjeg albuma, "The Land Is Inhospitable and So Are We" prometnuo se u internetsku uspješnicu korištenu u tri milijuna videa, a melankolični tekst o privremenosti svega što volimo postao je kulisa javnih prošnji. Tekstualni registar Mitski potom se okrenuo temama izolacije i samoće koju osjeća u društvu koje je ne kani razumjeti.
Sklonost crnom humoru
U samo trideset minuta sumornog art-popa, njezin osmi album, "Nothing‘s About to Happen to Me", osmišljen je kao glazbeno istraživanje izolacije, što ujedno služi kao produkcijska dosjetka. Naime, Mitski je album s producentom Patrickom Hylandom i orkestrom s posljednje turneje u cijelosti snimila u svojem domu, pa alegorijski okvir prostorne osamljenosti koristi kao polazišnu točku trijezne, lucidne i prepoznatljivo samoprezirne studije javnosti, paranoje i bezizlaznosti ženske slave.
Tijekom više od deset godina glazbene karijere, pjesništvo Mitski izdvajalo se rijetko viđenom sviješću o rodu, klasi, nepripadanju, nezdravim odnosima i razočaranjima odraslosti. Mitski je u singlu "Nobody" svoje tijelo činila "velikim i malenim " samo kako je "nitko i dalje ne bi želio", a uzvišene su nade u pjesmi "My Body‘s Made of Crushed Little Stars" prizemljene prozaičnim patnjama običnog života. Humanizam naslovne poslovice popraćen je sumornom izjavom "Ne znam kako ću platiti najam", a Mitski se nada "razvaliti taj intervju" tako da mogućim poslodavcima prizna da se "ne boji umrijeti". Sitna poniženja stvarnosti Mitski vode do želje za mitološkim mučeništvom radi više svrhe, nalik Isusovu, pa u refrenu uz industrijsku škripu vrišti "Ubij me, Jeruzaleme, samo me ubij". Kao kanonski lik svjetske indie rock i art-pop pozornice, Mitski je zbog pritiska slave nakratko odustala od glazbe, a svoj je gubitak adolescentskih zabluda o miljokazima odraslosti potom pretočila u cinični singl "Working for the Knife". Svjesna da odabire između neprekidno promatranog života umjetnice i njoj neprihvatljive sudbine osobe koja možda posjeduje privatnost. no gubi prostor kreativnog izražavanja, Mitski hladno izjavljuje da je "oduvijek znala da svijet ide dalje, no nisam znala da će ići i bez mene", a razočaravajuću nedorečenost odraslosti komentira stihovima "Mislila sam da ću biti gotova s dvadeset, no s dvadeset i devet put preda mnom još je isti".
Mitski je na album "Nothing‘s About to Happen to Me", izdanog prije dva tjedna, jednako lucidna, cinična i sklona crnom humoru, no sad formalno disciplinirana komornom instrumentalnom podlogom, melankoličnijim art-popom i suženim konceptualnim okvirom. Već od prvih stihova, Mitski je promatrana i prisvajana tuđim tumačenjima svojih postupaka. Singl "In a Lake" otvara se stihovima "Nikad ne bih živjela u malom gradu, učinila sam previše pogrešaka" i slušateljstvo upozorava da nam vidljivost prijeti prevlašću tuđih tumačenja naših postupaka nad onime što smo kanili jer "Svoju knjigu trebate napisati brzo, da je netko drugi ne napiše umjesto vas". U singlu "Where‘s My Phone", Mitski svakodnevnu potragu za zametnutim mobitelom ponavljanjem nalik skandiranju postupno preobražava u pitanja "Gdje sam nestala? Kamo sam otišla?" Tjeskobna instrumentalna pratnja singla pritom samosvjesno aludira na tanku granicu art-popa i eksperimentalnog punka njezina trećeg albuma "Bury Me at Makeout Creek".
Zrelija Mitski uviđa nespojivost svojih tjeskoba sa stvarnošću sudjelovanja u društvu, pa želi "(...) da mi um bude prozirna čaša, prazna prozirna čaša" lišena čak i opravdanih strahova. Mitski je u razgovoru s BBC Radiom artikulirala želju da jedna od pjesama u albumu opiše "kakvi smo katkad jadnici", no lik partnera za kojeg se spremna poniziti na albumu pretapa s likom društva koje poniženje od nje očekuje. U pjesmi "Cats" govori "Neću te napustiti jer te volim, na tebi je želiš li otići", a scenarij u suzdržanom beznađu pjesme "If I Leave" izvrće u spoznaju da njezin odlazak ne bi povrijedio njezina partnera, kao ni društvo koje bi ubrzo pronašlo novi predmet zanimanja koji će izrabljivati. Životni put koji je u singlu "Working for the Knife" razotkriven kao razočaranje lišeno osjećaja postignuća ovdje se prevara u "tunel koji je čitavim putem mračan", cinično pobijajući njezinu nadu da će "s trideset možda shvatiti kako se promijeniti".
Nemušto pjevušenje
Kritičnost prema društvu koje glazbenicama nudi ili poniženje izloženosti ili nemogućnost izražaja očita je u pjesmi "Dead Women", gdje Mitski društvo izravno pita: "Bi li me više volio da sam mrtva, pa da moju priču ispričaš kakva treba biti?" Presijecajući strofe nemuštim pjevušenjem, Mitski odnos javnosti prema svojem radu poima kao prisvajanje i izrabljivanje, pa pjeva: "Preturaj mi kuću za ono što ćeš prodati i ono što ćeš zadržati, potom me balzamiraj jer ugošćuješ bdjenje". Nakon što zamisli prazne parole koje bi možda bile izrečene na tom bdjenju - "Dala je život da bismo ju mogli sanjati" i "Dala je život da bismo ju mogli jebati po želji" - Mitski tekst završava povlačenjem u netekstualno pjevušenje, poput djeteta koje se nastoji primiriti. Album svoju tekstualnu i zvukovnu uvjerljivost duguje prvenstveno mračnom "Instead of Here", gdje neizbježnosti pripadanja društvu pokušava umaknuti sanjarenjem o smrti, no personificirana smrt joj odgovara da je "samo klinka" i da će se vratiti kad bolje promisli želi li umrijeti. Opet stapajući likove partnera i društva, Mitski pjeva "Umjesto ljubavi, rekao mi je da legnem u blato, gledala sam noćno nebo i zapitala se je li to toga vrijedno, a zvijezde mi nisu odgovorile". Odbijena od smrti i ponižena od društva, Mitski "otvara svoju kutiju stare prijateljice patnje, mojeg tajnog zadovoljstva, kako bih se opet osjećala poput sebe", pa naslov pjesme objašnjava bijegom u nijeme psihološke jade "gdje me nitko ne može doseći". Poistovjećivanje partnera i društva Mitski napušta samo u pjesmi "I‘ll Change For You", svojem izričitom projektu pisanja pjesme za trenutke kad smo "jadni". Uz natruhe bossa nove i šumove čavrljanja stranaca u baru, refreni "Učinit ću sve da me opet zavoliš, ako ti se ne sviđam, promijenit ću se za tebe" odvojeni su strofama pripitog dojma povezanosti s drugim povrijeđenim ljudima u kafiću.
Raznobojne mačje oči
Mitski se mačkama - uljana slika mačke različitih boja očiju nalazi se i na naslovnici albuma - vraća pjesmom "That White Cat", koji utjelovljuje prisvajanje. Mitski pripovijeda da "Bijeli mačak iz susjedstva obilježava moju kuću, ona bi trebala biti moja kuća, no prema mačkama, sad je njegova kuća", pretvarajući humornu minijaturu o zbiljskom bijelom mačku iz njezina susjedstva u parabolu o nerazumljivim pravilima (ovdje mačjim), koja društvu pomažu opravdati prisvajanja prostora intime Mitski. Potom nam otkriva da je njezina intima sasvim preuzeta te da ju iskorištavaju baš svi, pa unutar metafore kuće govori "Moram ići na posao da platim kuću tog mačka, kuću ose s grimiznim korzetom koja živi u krovu, one obitelji puhova". Vjerna svojem običaju zatvaranja albuma pjesmama koje zvuče kao pozdravi, Mitski u posljednjem naslovu "Lightning" smrt napokon susreće spremnu da je prihvati, pa tvrdnji da joj se "ništa neće dogoditi" iz imena albuma proturječi sumornim humorom ustrajanja da čuje zov smrti.
Premda se album "Nothing‘s About to Happen to Me" nastavlja na smanjene žanrovske ambicije i jednoličnu dinamiku jednako suzdržanog i kratkog "The Land Is Inhospitable and So Are We", inteligencija njezinih tekstova ukazuje na samosvjesno napuštanje adolescentskog kopanja po ranama partnerskih odnosa. U mračnijem i dosljednijem projektu od prethodnog albuma, Mitski svoju samosvijest širi na potrebu za medijem umjetničkog izražavanja koji joj svojim dehumanizirajućim provalama u intimu uništava život, pa razmatra prijestupe onog najgoreg od partnera, "najusranijeg kluba" ponižavanja i iskorištavanja na koji je upozorila Chappell Roan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....