Nažalost, nisam vjernik, a to ne uspijevam postati ni u ovim, za svakog ponaosob i čovječanstvo u cjelini, teškim i neizvjesnim vremenima, no nekoliko puta mi se ipak dogodilo da sam imao osjećaj kako se preda mnom ukazao Bog.
Jedan od tih trenutaka bio je kad je, baš negdje oko objave prvog iz serijala albuma “American Recordings”, na pozornicu dvorane Orpheum u Grazu, otprilike gabarita zagrebačke Tvornice kulture, stupio Johnny Cash. Produkcija tog koncerta bila je skromna, ali unatoč ili baš zahvaljujući tome, njegov izlazak bio je tim teatralniji. Bijaše to kao da je Bog, utjelovljen u tom “čovjeku u crnom”, stupio među nas, obične smrtnike.
Upravo tog momenta sam se sjetio kad sam gledao nedavni “urbi et orbi” pape Franje. Nije bilo publike, fanfara, švica...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....